NEVEST-CERA
POČETNA - INTROZANIMLJIVOSTI I NOVOSTIŽUPAPREZIMENA - FAMILY NAMESPOVEZNICEPOVIJESTZNANJE I IMANJE ŠPORT I MLADOSTFOTOGALERIJAFORUMOSTACI OSTATAKA
ZNANJE I IMANJE

Uređuje Nediljko Budiša-
-/-

»A nu, štaš govor't?
Di je znanja - tu je i imanja.
A di je imanja - tu je i dobra stanja.
A nu, štaš drugo govor't!«.
-/-
(Toma Bošnjak, seljak iz Cere).
-/-

-/-
Ovdje ćete naći teme vezane za:

– Promišljanja o strategiji razvoja našega kraja (Ojkalica i Laptop)
- Promišljanja o projektima za očuvanje prirode, kulture i identiteta našega kraja
- Dva kritička članka iz Jutarnjeg lista (radna/neradna; istočna/zapadna Hrvatska)
- Gospodarstvo, socijalu, ekologiju i upravu našega kraja
- Demografiju, mentalitet i prespektive

-/-

MOGUĆNOSTI BUDUĆEG RAZVOJA  - STRATEGIJSKO PROMIŠLJANJE ODRŽIVOG RAZVOJA NAŠEGA KRAJA

U procesu strategijskog promišljanja razvoja Nevest-Cere i cijele općine neophodno je razraditi tri temeljne komponente prije nego se bilo što započme:

VIZIJA – ili zamisao o tome u kojem će razvojnom ambijentu ova područja biti za 5 ili više godina;

CILJEVI – kao odredišta do kojih ovo područje želi stići u budućem razdoblju;

STRATEGIJA – kao način na koji će se ostvariti postavljeni ciljevi, kao odgovor na pitanje KAKO ostvariti utvrđene ciljeve.
 -/-

Ojkalica i Laptop kao ključne riječi strategije razvoja našega kraja simboliziraju razmišljanja da kraj učestuje u civilizacijskom razvoju a istovermeno očuva svoju prirodu i kulturni identitet. Na slici lijevo je kompleks Bogočina (Veliki i Mali Bogočin) sa željezničkom prugom i malim pogonom za preradu kože „Budiša doo“ u Ceri. Na slici desno je Neveška gradina sa Prominom u pozadini te malim industrijskim pogonom (u lijevom kutu) „Drvomasiv doo“ u Nevestu. Prometno dobro povezan, ova prostor će uvijek biti atraktivan za življenje. Njegovu budućnost će međutim najvjerojatnije osmisliti ljudi izvana; pošto među domaćim stanovništom ne postoji kritična masa ljudi – sposobnih, voljnih, ili znanih - za pokrenuti razvojne projekte. Pročitajte ovu stranicu do kraja pa će Vam biti jasno zašto. Tekst i fotografije: Nediljko Budiša.
 -/
 -/
Projekti za očuvanje prirode, kulture i identiteta našega kraja 
 -/

Napomena: Ovo su samo neki, planova i ideja je puno - ali malo je ljudi. Biblijski rečeno: »Žetve je mnogo, a radnika malo.« (Mt 9, 37).
 -/
- PROJEKT EKOLOŠKO-ARHEOLOŠKO-TURISTIČKOG PARKA „BOGOČIN"

(Bogočin kao Oltar hrvatske Pradomovine)
Kada sam prije koju godinu jednom općinaru iz Unešića rekao: „Bogočin je sveto tlo!“, čovjek me je gledao zbunjeno kao tele u šarena vrata. Jedan lokalni „intelektualac", tj. „domaći dečko" sa koprnskoga Bloga je to nazvao „šupljim pričama". Očito ni općinari na Unešiću, ni lokalni „intelektualci", ni ogromna većina stanovništva ne kuži što nam stoji pred nosom! Bogočin!!! Uskoro ćemo ga imati na i našim starinskim spomenicima, pa će te vidjeti zato je to naš „Oltar hrvatske Pradomovine“. Zaštita, istraživanje i konzervacija toga prvoklasnog arheološkog lokaliteta mora biti jedan od najvažnijh ciljeva općine Unešić! Ako je prije toga država ne ukine (kao i onaj općinski Sud u Drnišu). Treba imati i dugoročni plan koji predviđa izgradnju recepcije, lapidarija-galerije, suvenirnice, ugostiteljskog objekta, prostorija za predavanja i projekcije, malu klesarsku radionicu te „dormitorij“ u kojem bi bili smješteni arheolozi i studenti koji bi dolazili na istraživanja i radionice. Realizacija ovoga projekta bi bila iznimno važna za gospodarstvo ovoga kraja. Treba organizirati kvalitetan prihvat i većih turističkih grupa sa splitskog, trogirskog i šibenskog područja. Izvan turističke sezone objekti bi u potpunosti služili za logistiku arheolozima koji godišnje više mjeseci provedu u istraživanju nalazišta na Bogočinu i okolici (gradine, tumulusi-gromile) koje je tek manjim dijelom istraženo. Prostor u kojem bi smještaj pronašli gostujući arheolozi, predavači i studenti arheologije i ekologije iz cijeloga svijeta već postoji; npr. stara „vratarska“ kuća u Unešiću (koja ionako propada) ali i drugi objekti. Isto tako obnove objekata tradicinalne gradnje u obližnjim mjestima (Nevest-Cera, Utore, Koprno, Visoka) morale bi biti u funkciji ugostiteljstva s lokalnim specijalitetima. Naravno, ovaj Projekt može se započeti samo na široj lokalnoj razini. (25.04.2009.) 

- PROJEKT ZAŠTIĆENOG PARKA PRIRODE „VELIKO KORITO I TRNOVAČA"

Dovođenje stručnjaka za biološka istraživanja te njihov rad na istraživanju i konzervaciji tih unikatnih lokaliteta netaknute prirode je uvjet za razvoj nove vrste turizma (eko/etno-turizma) na našem području tako bogatom endemičnim (i zaštićenim) biljnim i životinjskim vrstama. Ovaj Projekt može se započeti samo na široj lokalnoj razini. (NB; 25.04.2009.)

- ARHEOLOŠKI PROJEKT „GRADINE NEVESTA I CERE"
 -/
Dovođenje arheologa i njihov rad na istraživanju i konzervaciji naših unikatnih arheoloških lokaliteta potaknut će i razvoj turizma na našem području (kad već nemamo proizvodnje i tehnološkog "know-how"). Ovaj Projekt može se započeti samo na široj lokalnoj razini. Ali kao i drugdje u općini Unešić (tako siromašnoj kreativnim ljudima) ljudi Nevest-Cere i njihov „inžinj" su uvijek prvi! No šalu na stranu. Ruralni turizam jedna je od ključnih odrednica u za revitalizaciju hrvatskog sela i stoga je njegovom razvoju potrebno posvetiti posebnu pažnju na svim razinama. Zato je potrebna i kontinuirana edukacija - samo tako se može ruralni turizam podići na europsku razinu. Naše mjesto mora težiti tome da pruža usluge koje su kvalitenije i bolje od onoga što nude naši susjedi i Zagori i Dalmaciji pa i u Hrvatskoj i Europi. A za to imamo sve preduvjete; (NB; 25.04.2009.)

- PREDAJE i TRADICIJE NEVEST-CERE

Ovdje je potrebno reći da treba zabilježiti razne šaljive ali i poučne zgode i priče i tako ih spasiti od zaborava jer narod Nevest-Cere je poznat po svojoj (sa ironijom začinjenom) duhovitosti; finom (mekanom) dijalektu štokavske ikavice, nenapadljivošću ali i vječnoj oporbi svim vlastima i silama koje su vladale ovim područjem. Npr. pogledajte na 'Razbibrigi' priče o Mari i Markiši ili Matijaševe 'Anegdote' o igranju lopte ili našu kolekciju ojkalica. Na Forumu će se voditi i korespondencija na dijalektu ovog kraja - da bi mladji naraštaj mogao vidjeti kako se u Nevest-Ceri govorilo i mislilo u „vrime dok je Bog 'oda po Zemlji" (tj. rasle žitarice po našim poljima) (vidi: KRONIKA NAŠEGA MALOGA MISTA: »Šta kum kumu kazati imade« te »Starinska besida«). 
-/
- TOPONIMIJA NEVEST-CERE

-/
Kartografiranjem svih toponima Nevest-Cere za buduća geološko-ekološka, etnografska i povijesna istraživanja spašavaju se od zaborava naoko nevažne ali za buduće istraživače dragocjene informacije. To je bitno i zato što je malo toga sačuvano i na službenim kartama; npr. na karti koju je vrijedni Branko Ivančević pribavio (Prgomet13) vrlo je malo toponima upisano. A i među ono par dostupnih – jedan dio je krivo - a dobar dio neprecizno, upisan. Npr. povijesno jako bitni toponimi zvani Crna Ljut, Veliki Umac i Bilin bunarić uopće nisu zabilježeni a Veliki umac je zamjenjen Mačjom gredom! Crna Ljut, Veliki Umac i Bilin bunarić su bitni toponimi za razumjevanje i rekostrukciju stare hrvatske povijesti (posebno poganskog perioda) Cere. Drugi toponim bitan za razmjevanje ekologije i geografije/ zemljopisa prostora kao i ekomonije vodenih vodenih tokova, suho korito„Velika Dražica“, što se proteže od Bilina bunarića do Bošnjakovih dolaca također nije upisano. Zato je potrebno sve to ispraviti barem za Nevest-Ceru služeći se znanjem ono par starijih ljudi koje još žive u mjestu (napomena: donja karta donosi samo neke toponime prikazanog područja; dakle prikaz je nepotpun!).

-/

-/-
-/-
Kolovoz, 2009:
Ojkalica i Laptop – promišljanja o strategije razvoja našega kraja

Radi se o namjeri kojom nova vlast u Unešiću želi uključiti „najbolje glave“ ovoga kraja u strategiju razvoja - pri čemu bi se trebala očuvati posebnost ovoga kraja koji bi ujedno i bio otvoren prema novim razvojnim mogućnostima. U tu svrhu su održana dva sastanka tzv. „okrugla stola“ od 19.08. 2009. i 04.09.2009. Ovdje donosimo detaljniji prikaz prvoga skupa čiji se zaključci (ukoliko se barem dijelom provedu) imati značajan utjecaj na budućnost Nevesta i Cere. Drugi razlog je da su čak petorica ljudi iz Cere i trojica iz Nevesta učestovali u raspravi.

Uprava Općine Unešić je stoga organizirala neformalno okupljanje u opuštenoj atmosferi tradicionalnog obiteljskog gospodarstva Babić u Unešiću. Među tridesetak okupljenih su bili sveučilišni profesori, fratri, uspješni poduzetnici iz zemlje i dijaspore, stručnjaci za ekološki inžinjering, nastavnici, arhitekti, umjetnici, poznati pravni stručnjaci, političari i ljudi sa vodećim funkcijama u raznim državnim sektorima i agencijma te vjećnici vladajuće Koalicije.
-/-
Plan gospodarskog razvoja Općine koji treba dovesti do demografske obnove cijeloga kraja je diskutiran kroz sedam točaka:

1) divlji deponiji;

2) obskrba vodom;

3) struja i internet;

4) asfalt;

5) starački Dom;

6) priključak na Dalmatinu u Sitnome;

7) kulturni identitet, ime i znakovlje;

8) „ekonomija" u Podumcima;

9) visoke tehnologije;

10) identitet Zagore dalmatinske (ili Dalmatinske zagore) u budućnosti;

11) Centar za gospodarenje otpadom - Lećevica;

12) razno.

-/-
Prvo je vođena stručna rasprava o saniranju divljih deponija smeća kojih je puna Općina i koji su trn u oku netaknutoj prirodi cijeloga kraja. Čelni ljudi Općine su upoznati s mogućnostima sanacije divljih deponija kao i sa izvorima financiranja. Predloženo je da se uz popis svih divljih deponija i adekvatnu dokumentaciju, Općina obrate Fondu za zaštitu okoliša i energetsku koji inače i financira takve projekte. Uz to je prezentiran nacin izrade takve dokumentacije koju će Općina uz stručni nadzor nastojati što prije odaslati u spomenuti Fond.

Općina Unešić u 21 stoljeću još uvijek ima sela gdje domaćinstva nemaju vodovodnu vodu, pa je jedan od prioriteta nove vlasti uključivanje svih preostalih šest sela (Vinovo Gornje i Donje, Čvrljevo, Visoka, Utore Gornje i Donje) na vodovodnu mrežu. Pri tome je savjetovano Općini da projektnu dokumentaciju koja je stara kojih desetak godina prilagodi novonastalim promjenama u zakonima. Ljudi s iskustvom izrade aplikacija za dobivanje sredstava iz EU predpristupnih fondova također su upozorili na nužnost suradnje s Županijom kao i s nadležnim ministarstvima i vladinim fondovima. Uvijek je nephodno imati dobre projekte kao osnovu za aplikacije na razne adrese za pridobivanje novih investicijskih sredstava u novu vododopskrbnu infrastrukturu. Slično bi trebalo pristupiti i kod asfaltiranja makadamskih putova. Ključno za razvoj Općine su kvalitetni pristupni putovi koje je potrebno asfaltirati. Općina već ima projektnu dokumentaciju za 20 kilometara puta a trenutno se radi 10 km puteva. Dugoročni cilj sadašnjeg čelništva Općine je da se iz raznih fondova hrvatske Vlade i EU prikupi što je moguće više sredstava.

Posebno valja istaći važnu ulogu gospodina Ivana Melvana iz Uprave Hrvatskih šuma, koji će se osobno staviti na raspolaganje Općini kod niza projekata. Može se slobodno reći, da je te večeri nova općinska vlast imala samo gosp. Melvana kao gosta već bi to samo po sebi bio golemi uspjeh.

Spomenuta je i katastrofalno loša opskrba električnom energijom koju najbolje ilustira činjenica da i kod malo jačeg nevremena gotovo sva sela redovito ostanu bez električne struje. O tome imamo i reportažni izvještaj Šibenskog lista od 29.08.2009.

Njega starijeg stanovništva

Stanovništvo cijeloga kraja čine uglavnom ljudi starije dobi, što samo po sebi nameće razmišljanja o načinu kako bi se mogla organizirati medicnska njega. Župna kuća u Unešiću bi se trebala pretvoriti u starački Dom a svećenici preselili u staru Fratarsku kuću koja bi se u tu svrhu obnovila. Paralelno je potrebno raditi na tome da se oformi mobilini medicinski tim koji bi osigurao redovnu njegu i preglede starijim osobama u mjestima gdje žive

O tome se više raspravljalo večer prije kada su se sastali fra Luka Delić, općinsko rukovodstvo (Babić, Dželalija, Višić) sa gosp. Fritzom Buschle-om i Nediljko Budišom (za detalje vidi: „Moguće bratimljenje Općine“). Radi se o tome da se iz Njemačke dobiju razne donacije, medju kojima bi mogle bili i ambulantna kola za obilazak, te infrastruktura potrebna za starački Dom i za njegu starijih i nemoćnih osoba.

Kome dati općinsku zemlju u zakup? Komadanje posjeda, brandovi

Izvan sedam glavnih točaka, raspravljalo se o „ekonomiji“ u Podumcima. Radi se od oko 50 ha zemljišta u vlasništvu Općine koje je prošla Vlast dala u zakup (na 40 godina!) „našem čovjeku“ izvjesnom gosp. Radačiću.

Prema Babiću, Višiću i Dželaliji – to zemljište se ne koristi, tj. postoje sadnice lavande na „simboličkih“ 5% površine, dok ostatak sadašnji zakupac planira dati u zakup(?!). Stoga Općina želi razvrgnuti taj ugovor i naći intersenta koji bi taj prostor efiksano gospodarski koristio. Kako se moglo čuti postoje već interesi – jedna vinarija iz Slavonije sa dugom tradicijom proizvodnje kvalitetnih vina.

Prof. dr. Mile Dželalija je pokrenuo pitanje o tome tko bi trebao imati prioritet pri zakupu Općinskog zemljišta: domaći ili ljudi sa strane. Po njegovu mišljenju to bi trebali biti domaći. Nato je Ante Babić dodao da je sadašnji zakupac „naš čovjek“ pa svejedno je „ekonomija“ neiskorištena i kraju je nanesena velika šteta.

Braća Mirko i Zdravko Budiša su pak mišljenja da je bitno za Općinu da se ta zemljišta ne komadaju i da se gospodraski smisleno koriste, pri čemu dugoročni interesi zajednice moraju biti puno važniji od toga tko gospodari. Usitnjeni posjed je prema njima i jedan od glavnih razloga posvemašnjeg siromaštva cijeloga kraja.

Nediljko i Šime Ivančević su posebno istakli da se ne može imati „brand od pet boca vina“ već da se mora ići u proizvodnju koja je rezultat kvalitetne edukacije i promišljene strategije. Samo tako se može ruralni turizam podići na europsku razinu. Zagora Dalmatinska mora težiti tome stupnju razvoja i stvoriti preduvjete da pruža usluge koje su unikatne ali i kvalitene. Pa će tako kao lokalna zajednica biti konkurentna i u Hrvatskoj i u Europi.

Ojkalica i laptop: Poboljšati demografsku situaciju, očuvati tradiciju i biti otvoren prema novome

Zacijelo bi se demografska (a sa njome i gospodarska) situacija istočnog dijela Općine jako popravila kada bi se realizirao priključak na Dalmatinu u Sitnome. U tome smislu je raspravljano kakve mjere, aktivnosti ili eventulano lobiranje Općina može poduzeti u tome pravcu. Gospodin Nediljko Ivančević će se osobno angazirati i pomoći Općini kod lobiranja za ovaj vitalni projekt. Naime, realizacijom toga projekta nastali bi novo Koprno i nova Cera a samim time bi se demografski i gospodarski obnovio jugoistok Općine.

Isto tako je raspravljano o svim faktorima koji bi cijelo područje Općine mogli uspješno pretvoriti u jedan poduzetnički inkubator. Sadašnja vlast ima ambiciju dinamizirati gospodarsku obnovu usprkos nepovoljnoj gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj i svijetu. Zato je neophodno raditi na otvaranju novih radnih mjesta bilo da se radi o proizvodnji zdrave hrane, seoskom turizmu, stočarstvu ili vinogradarstvu, pri čemu bi se se broj zaposlenih u Općini (oko 80) trebao dvostruko povećati u dogledno vrijeme.

U dugoročnijim razmišljanjima, posebno kada se poboljša povezanost sa susjednim gradovima stvaranje uvjeta za dovodenje visokih tehnologija u ovaj kraj (iz koga potječe toliko vrsnih tehničara, inžinjera, znanstvenika i inovatora) bi mogao isto tako biti jedan od prioriteta. Tako bi uz očuvanu tradiciju i identitet trebali imati i suvremene tehnologije. Slikovito rečeno, povezati laptop i ojkavicu. Općina već planira simboličnom gestom promovirati znanje i učenje kroz stipendije darovitim studentima iz ovoga kraja.

Budućnost i perspektive (viskoke tehnologije?)

Posebno je interesantno spomenuti diskusiju po pitanju mogućeg uticaja razvoja visokih tehnologija na demografsku strukuru buduće Općine. Razgovor su vodila dvojica prisutnih sveučilišnih profesora (prof. dr. Mile Dželalija za područje fizike; prof. dr. Nediljko Budiša za područje biotehnologije), mr. Ante Gotovac (informacijske tehnologije) i dipl. ing. Mirko Budiša (ekološki engineering).

Mile Dželalija je bio za to da se naglasak stavi na tradicijsku proizodnju hrane sa geografskim podrijeltom oslanjajući se na domaći živalj. Polazeći od tužne konstatacije da više nemamo djece za dječji vrtić u Unešiću, Nediljko Budiša smatra da je dolazak novih ljudi neizbježan, dapače poželjan. Pri tome je bitno da sami sačuvamo našu tradiciju i identiet, a to nam neće biti teško ako se uspijemo razviti u bogatu komunu.

Mirko Budiša je argumentirao kako postoje povijesni ciklusi izmjene i fluktuacije stanovništva na ovim prostorima i da nema potrebe se sa tim previše opterećivati. Ante Gotovac je istaknuo kako su za visoke tehnologije potrebni „clusteri“ pameti i znanja, koji na žalost i u gradovima kao što je Split nedostaju.

Kulturno-povijesni identitet Zagore

Šteta bi bilo ne spomenuti i diskusiju o promidžbi kulturne baštine i identiteta ovoga kraja. Tako već postoje prijedlozi da Općina Unešić nakom 16 godina postojanja konačno dobije znakovlje (grb i zastava) kao da i promjeni ime u „Zagora [dalmatinska]“ ili „Dalmatinska zagora“  ili naprosto u "Zagora".

Istaknuto je kako ovaj poviješću bogat kraj krije ogromno kulturno blago pod zemljom koje čeka buduće arheologe da ga otkriju i valoriziraju. Sadašnja vlast je svijesna te činjenice i poduzet će sve neophodene korake da sačuva i zaštiti te dragocjene lokalitete koji su bitni ne samo za istraživanje po sebi nego i za cijelokupni kulturno povijesni identitet ovoga kraja.

Na nevest-cera webu već postoje ideje kao što su „Projekt ekološko-arheološko-turističkog parka „Bogočin" ili „Gradine Zagore dalmatinske“ (vidi gore). Realizacija tih projekta bi bila iznimno važna za gospodarstvo ovoga kraja. Nediljko Budiša je objasnio kako: „Dovođenje arheologa i njihov rad na istraživanju i konzervaciji naših unikatnih arheoloških lokaliteta potaknut će i razvoj turizma na našem području. Jer nakom arheologa dolaze turisti. Pa bi obnovu objekata tradicionalne gradnje (koju već imamo mjestimično u Općini) u funkciji ugostiteljstva s lokalnim specijalitetima trebalo povezati sa kvalitetnim prihvatom i većih turističkih grupa sa splitskog, trogirskog i šibenskog područja željnih upoznati našu tradiciju, povijest i prirodne ljepote“.

Zato je također bitno dovođenje stručnjaka za biološka istraživanja. Njihov rad na istraživanju i konzervaciji tih unikatnih lokaliteta netaknute prirode je uvjet za razvoj te nove vrste turizma (eko/etno-turizma) na našem području tako bogatom endemičnim (i zaštićenim) biljnim i životinjskim vrstama.

Moguće bratimljenje Općine

Nediljko Budiša se povezao sa gosp. Fritzom Buschle-om iz Stuttgarta koji je zastupnik (SDP) u zemaljskom Saboru savezne zemlje Baden-Wurtemberg u Njemačkoj i to posredstvom Ante Babića i fra Luke Delića. Susret se odigrao na imanju Babić, u utorak uvečer, 18.08.2009.; nazočni su bili i Branko Dželalija te Robert Višić.

Gospodin Buschle je voljan pomoći onoliko koliko god je to u njegovoj moći i u okviru njegovog političkog utjecaja (u njegovoj izbornoj jedinici je 17 općina; on osobno poznaje svakog načelnika tj. Burgermeister-a).

Ideja jest da se pronađe legalni put kako bi se omogućile donacije bogatih njemačkih općina našemu kraju. Npr. second-hand vatrogasna oprema i auti; bolnička kola za Starački dom; dovođenje investora, istraživača i konzervatora, reklama itd itd.

Bratimljenje sa njemačkim općinama je izrazito komplicirana stvar. Zapravo cijeli svijet se hoće sa njima bratimiti! Pa ćemo i mi pokušati... ali bratimljenje nije jedini put da se legalno dobiju razne korisne donacije.

Medijska prezentacija tih skupova:

[IZVORI: Anita Kravar - Radio Drniš - Novosti & Katarina Rudan - Šibenski list od 21.08. 2009; str. 15]

-/-
-/-
Gospodarstvo, socijala, ekologija i uprava našega kraja
-/-

ZNANJEM PROTIV SMEĆA U ZAGORI

Dr. Mate Matas protiv Centra za gospodarenje otpadom u Kladnjicama

Slobodna Dalmacija od 03.10. 2009; (Link na Novostima), piše: Mirko Matijaš

Struka: voda i otpad ne idu zajedno

U krškim područjima ne bi se smjele locirati djelatnosti temeljene na velikoj potrošnji vode, uključujući i pogone za zbrinjavanje i preradu otpada.

Treba li u krševitom zaleđu Splita i Kaštela graditi centar za gospodarenje otpadom, pitanje je oko kojega se koplja lome godinama. Na međunarodnoj konferenciji “Održivost krškog okoliša”, održanoj na Plitvicama, prevladalo je mišljenje protiv. Zastupa ga i prof. dr. Mate Matas, autor knjige “Krš Hrvatske - Geografski pregled i značenje”.

- Krš, kamen i Zagora su moja sudbina. Rođen sam u Kladnjicama, na prisojnim padinama krševitog Moseća. Referatom priređenim za ovu konferenciju želio sam upozoriti na negativne demografske i gospodarske trendove unutrašnjih krških područja s posebnim naglaskom na Zagoru.

Osim emocionalnih veza za Zagoru i krš, Vas vežu i profesionalni razlozi?

- Točno, geograf sam po struci pa sam u diplomskom i doktorskom radu proučavao posebnosti mojih Kladnjica i Zagore u cjelini. Osim toga, o tim prostorima sam napisao i brojne druge stručne i znanstvene radove. To kameno bogatstvo me ponukalo i na pisanje posebne knjige o hrvatskom kršu koja predstavlja svojevrsnu sintezu fizičko-geografskih i socijalno-geografskih posebnosti krških područja naše domovine. Knjiga je namijenjena profesorima i nastavnicima geografije, studentima geoznanstvenih struka i svim drugim zainteresiranim za naša krška područja koja zahvaćaju više od polovice državnog teritorija.

Neki Vas Zagorani optužuju da ste ih izdali, da se niste oglašavali o izgradnji Centra za gospodarenje otpadom u Kladnjicama?

- Nije točno da se nisam oglašavao jer sam svoja razmišljanja radi objave slao medijima. O svemu tome sam glasno i jasno govorio na stručnim i znanstvenim skupovima geografa i objavljivao u njihovim publikacijama. Točno je, međutim, da se nisam htio oglašavati na mitinzima i “događanju naroda” jer sam kao znanstvenik prije nekoliko godina davao i sada dajem prednost znanstvenim analizama i raspravama. U takvim su okolnostima, od nekih pojedinaca sklonih da svoj mali učinak prekriju napadima na druge, nastale spomenute optužbe, koje me nisu veselile, ali ni previše pogodile.

Često spominjete znanost i znanstvenike premda ste u jednom radu o njima iznosili vrlo oštre ili negativne ocjene?

- U pravu ste, na kongresu geografa u Poreču prije nekoliko godina rekao sam da je pri izradi Studije za okoliš za spomenuti Centar došlo do tzv. znanstvenog prostituiranja jer su pokazatelji i zaključci Studije prilagođeni naručitelju, a koji u pravilu plaćaju samo one studije koje im idu u prilog.

Što Vas je navelo na tako oštar zaključak?

- U Studiji utjecaja na okoliš se koristi podatak o 808,3 mm prosječnih godišnjih oborina, a to je za oko jednu trećinu manje od stvarne količine. Prema rezultatima dobivenim mjerenjima na kišomjernoj postaji u Kladnjicama od 1961. do 1990. godine, a koji se čuvaju u dokumentaciji Državnoga hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu, količina oborina iznosi 1359 mm u prosjeku godišnje. U krškim područjima ne bi se smjele locirati djelatnosti temeljene ne velikoj potrošnji vode, kao ni one koje “proizvode” veće količine otpadne vode. U takve, naravno, uključujem i pogone, odnosno centre za zbrinjavanje i preradu otpada. Poznato je, naime, kako hrvatsko krško područje, zbog naglašene visinske raščlanjenosti, prima velike količine oborina.-/-
-/-
18. 04. 2010. 
-/-
Nadan Vidošević: Živjelo se sjajno na tuđim milijardama
-/-
Nedjeljom u 2, HRT
-/-
„Hrvati su lijen, neobrazovan narod koji nema radne navike i navikao je živjeti na tuđem novcu, i to je temeljni problem zbog kojega nijedna vlada nije u stanju riješiti prave probleme“, rekao je u emisiji Nedjeljom u 2 predsjednik Hrvatske gospodarske komore i poraženi predsjednički kandidat Nadan Vidošević.
-/-
„Svaki građanin si svako jutro mora postaviti pitanje odgovara li njegov životni stil njegovim financijskim mogućnostima. Kad sam o tim stvarima prije nekoliko mjeseci govorio, ljudi su pokazali da ih to ne zanima. Sad nema 'onih tamo' koji vladaju. Mi biramo svoje prvake i oni provode ono što mi želimo. Nemojte zaboraviti da 3,5 milijuna Hrvata svakodnevno prima novac iz tog proračuna, i svi su za promjene, samo da ne zahvate njih", rekao je Vidošević.
-/-
„Posljednjih 10 godina su Hrvati živjeli bolje nego ikada u povijesti. Problem je što se živjeli na nekoliko milijardi eura tuđeg novca. Mi nemamo razvojnu strategiju. Nemate list papira s 10 jasnih točaka koji će svakome biti očigledan.“
-/-
„Treba odgovoriti na pitanje može li hrvatski narod koji je neobrazovan, nema radne navike, jer od 1970. godine živi na tuđi račun, koji nema stvaranje kao filozofiju života, iskoristiti svoj bogomdan prostor.  Trenutno to nije slučaj, ali na tome se može i mora poraditi.“
-/-
Vidošević je dodao kako smo u posjednjih deset godina živjeli najbolje u svojoj povijesti. Živjelo se sjajno na milijardama tuđeg novca, istaknuo je. Prva mjera koju bi on kao premijer poduzeo bi bila da svi linearno osjete krizu. Drugo bi bila reakcija monetarne politike koja bi ohrabrila ovo linearno rezanje. Bez velikih, bolnih koraka - nećemo se izvući. Čovjek svojim radom stvara nove vrijednosti, a mi živimo u državi u kojoj se 40 godina nije stvarala nova vrijednost - to je osnovno što treba promijeniti.
-/-
-/-

Večernji list od 24.04.2010.
-/-
PROMOVIRANJE PODOBNIH:
Hrvati neradnici? Ne, "kulturu nerada" stvara loše upravljanje
-/-
Nije problem u građanima, već u politici koja promovira nesposobne, loše i podobne.
Zapošljava se "preko veze", a napredovanje ovisi o stranačkim i rodbinskim linijama.

Izvadci:

Svjetska banka također je upozorila da Hrvatska ne može iskoristiti svoje potencijale kako treba zbog toga što promovira kulturu nerada: potiče ovisnost stanovništva o državi i socijalnim naknadama te motivira radnike da ranije odlaze u mirovinu.
 -/-
Dr. Zvonimir Galić, stručnjak za psihologiju rada, uvjeren je da bi Švedska i Švicarska za nekoliko godina postale zemlje "kulture nerada" i "lijenih" zaposlenika kada bi primijenile hrvatski model upravljanja ljudskim resursima.
 -/-
U Hrvatskoj definitivno postoji problem s motivacijom za rad – kaže dr. Galić, što ilustrira s tri relativno "čvrsta" podatka. Stopa bolovanja već je godinama među najvišima u Europi. Kako Hrvati nisu bolesniji od drugih europskih naroda, vjerojatno je znatan udio tih izostanaka neopravdan. Velik broj zaposlenika odlazi u prijevremene mirovine premda su još sposobni za produktivan rad, a i produktivnost je relativno niska, osobito u javnom sektoru.
 -/-
– Činjenica je da je motivacija za rad velikog broj zaposlenika u Hrvatskoj niska, ali to ne bih objasnio lijenošću našeg naroda. Na velikom broju radnih mjesta trud se jednostavno ne isplati. Osnovna zakonitost ljudskog ponašanja kaže da će se ljudi truditi onoliko koliko su za taj trud nagrađeni, bilo povećanjem plaće ili napredovanjem na rukovodeća radna mjesta. U velikom broju naših radnih organizacija, osobito u javnom sektoru, trud i zalaganje nemaju nikakve veze s ishodima koji slijede. Zapošljavanje ide "preko veze", a napredovanje i nagrađivanje povezani su sa stranačkim i rodbinskim linijama. Sposobnost i uspješnost vrlo se često uopće ne uzimaju u obzir. Prema tome, glavnim krivcima za nastalu situaciju vidim one koji su takav sustav postavili i održavaju ga, kaže dr. Galić.
 -/-
-/-
-/-
24. 08. 2009.

Brojčano slabija Radna u borbi protiv premoćnije i jače Neradne Hrvatske

Dražen Rajković, Jutarnji list od 24.08.2009.

Prava borba za novu, slobodniju, pravedniju i bogatiju Hrvatsku ne vodi se, kako to mnogi misle, između HDZ-a i SDP-a ili između mentaliteta i životnih filozofija koje utjelovljuju umotvorine Zapadne i Istočne Hrvatske. Ne, u jeku najveće gospodarske krize naše generacije, glavnu će bitku voditi Radna protiv Neradne Hrvatske.

Hrvatska po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. ima 4,437.460 stanovnika….državu, njezinu nadgradnju i sve stanovništvo uzdržava samo 1,235.158 zaposlenih u privatnim i proizvodnim poduzećima, poljoprivredi i obrtu, što čini samo nešto više od četvrtine ukupnog stanovništva.

U ekonomski zavisnom dijelu stanovništva, našoj Neradnoj Hrvatskoj, najbrojniji su umirovljenici (1,148.290) - koje bismo, pravde radi, mogli podijeliti u najviše šestinu onih s punim mirovinskim stažem i preostale s nekim od oblika privilegiranih mirovina - potom registrirani nezaposleni (247.147), te uzdržavani dio populacije, djeca, učenici, studenti i starci.

Dakle, vrlo je jednostavan odgovor na pitanje zašto Hrvatska ima probleme s punjenjem proračuna, naplatom poreza, financiranjem mirovina i drugih javnih potreba, te posljedično s naglim bujanjem državnog i vanjskog duga: premalo nas, pripadnika Radne Hrvatske, radi i plaća poreze, a previše njih, iz Neradne Hrvatske, nisu radno aktivni, ne pridonose razvoju gospodarstva i nadasve smatraju stečenim pravom da se za njih skrbi društvo.

Osim subjektivnih problema posloprimaca, na nizak stupanj hrvatske zaposlenosti utjecale su i politike svih dosadašnjih vlada.

Zapravo, tko bi se u ovoj zemlji ozbiljno prihvatio nekog posla u razdoblju u kojem je upravo naša politika poticala rano i beneficirano umirovljenje, u kojem su stranački i klanovski vezanim pojedincima osiguravani proračunski izvori prihoda bez ikakva kriterija, u kojem se obrazovanje sporo i nedovoljno reformiralo, a poduzeća privatizirala u interesu pojedinaca i uz masovna gašenja radnih mjesta?

Zapravo, još iz vremena socijalizma naslijedili smo etiku nerada i potpune ovisnosti o državi, pa je 90-tih čak bilo probitačno postati dio rezervne armije rada, nezaposlene i obespravljene mase, čiji je glasački potencijal jamčio da će se populistička vlast već nekako pobrinuti da im riješi osnovna egzistencijalna pitanja.

Još uoči izbijanja aktualne krize dinamični sektori hrvatskog gospodarstva, poput računarstva, građevinarstva, financijskih usluga, turizma i prometa, iskazivali su manjak radne snage. Kad bi bilo koja naša Vlada sutra najavila agresivnu investicijsku politiku s masovnim zapošljavanjem, mogli bismo zaposliti vrlo mali broj domaćih ljudi, zbog nedostatnog znanja, vještina i sposobnosti ljudi na burzi rada.

(IZVOR: http://www.jutarnji.hr/komentari/komentari/clanak/art-2009,8,24,,173774.jl )-/-

P.S. Preneseno na Zagoru [dalmatinsku] mogli bi i ovako reći: I kada bi se čudo dogodilo (a dogodit će se) pa se otvore gospodarske perspektive; nosilac suvremenoga gospodarskog razvoja (koji ne ide bez razvoja visokih tehnologija) neće biti većinom domaći (tj. „naši“) ljudi [u smislu kako ih definira Mirko Rajčić]– već neki „drugi“ ljudi sa strane (NB).

DVA ZANIMLJIVA KOMENTARA:

1: Činjenica je da je Kosorica djelila šakom i kapom braniteljske mirovine proteklih godina, naravno zbog biračkog tjela. Ali kakav smo to mi narod kada imamo obraza otići u mirovinu sa 5 ili 10 godina radnog staža i relativno malo godina života i ostatak svog života raditi na crno jer si radno sposoban i živjeti na grbači ovog radnog naroda. Ma, postali smo neradni narod jer je država to od nas i napravila. Ali neće to dugo tako moći, a to se sada i vidi. Doći će vrijeme kada više neće biti novaca za neradnike i lažne umirovljenike i to me veseli. Jer ako lažnjake nije briga što radnici rade i za sebe i za njih, ni nas nije briga što će oni ostati bez svojih primanja, pa će lijepo nakon mnogo godina nerada morati ići raditi.

2: Samo po sebi nije loše što u Hrvatskoj tako mali dio stanovništva radi, već što taj dio stanovništva uz suvremenu tehnologiju, koje ili nema ili je taj dio ne zna iskoristiti, ne zaradi dovoljno za sve, te još za otplatu vanjskih dugova. Naizgled bi se reklo da je Hrvatska vrlo razvijena zemlja, jer što je zemlja razvijenija to je, zbog uznapredovale tehnologije, stvarni udio zaposlenih je manji. Ostaje kao problem kako da se u kapitalizmu prelijeva dohodak radnog dijela neradnom dijelu. To je svjetski problem koji će, ako ga globalni kapitalizam ne riješi, na kraju krajeva globalni kapitalizam odvesti u propast. Sve u svemu ispada da razvijene upropaštava razvijenost, a nerazvijeni se dijele na one koje uništava glad i na one koji mogu preživljavati, ali vrlo skromno. Na ovim zadnjima je budućnost, jer oni imaju vremena čekati svoju priliku!
-/-
Istočna i zapadna Hrvatska
Denis Kuljiš, Jutarnji list od 22. 8. 2009.
-/-

(....) taj dvorac od lego-kocaka sastavio je dr. Tuđman, ... Dvadeset županija, daleko je previše, a koncipirane su proizvoljno, bez poznavanja historije i geografije. Razumljivo, jer dr. Tuđman, iako je na Supekovu inicijativu ekspresno primljen u Strossmayerovu akademiju, nije imao pojma o povijesti - završio je samo šest razreda osnovne škole i viši partijski kurs Generalštaba JNA u trajanju od godinu dana.
 
(...) Istočna Hrvatska trenutačno živi od subvencija Zapadne Hrvatske koje prima posredstvom Vlade. To podsjeća na odnos talijanskog Sjevera i Juga što je doveo do secesije sjevernjačke Padanije, odakle su, siti mafije i korupcije sicilijanskog Mezzogiorna, naposljetku poručili njihovim zaštitnicima u glavnome gradu: ‘Ladri di Roma, e finito!’ Dakle: Bando lopovska rimska, gotovo je!
 
(...) No, politički gledano, taj veliki rezervoar stanovništva zarobljenog u primitivnom lokalnom društvu HDZ danas koristi da osigura kontinuitet svoje političke prevlasti. To smatram katrastrofom s nesagledivim posljedicama, pogotovo ako Slavonija, Dalmacija i Hercegovina zaista postanu ono što je bivšoj Jugoslaviji bilo Kosovo.
 
(...) Istočna Hrvatska najteže je pogođena depopulacijom - stanovništvo Hrvatske ionako se iz godine u godinu smanjuje od 1991., dok je ranije svake godine raslo. To znači da su priče o “bijeloj kugi” obične popovske laži - ljudi bježe iz zemlje, jer je život u primitivnim lokalnim sredinama istočnoga Juga nepodnošljiv, pa radno sposobno stanovništvo bježi u inozemstvo ili u metropolu.
 
(...) Nije više riječ o ekonomskoj emigraciji kao šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nego o kulturnoj - iz Splita, Osijeka, Gospića i Mostara pobjegli su obrazovani, ambiciozni mlađi ljudi, pa se, primjerice, i maturalne godišnjice mnogih generacija splitskih gimnazija održavaju u Zagrebu. Za usporedbu - prošle je godine prirast stanovništva u Sloveniji iznosio gotovo 20.000 (jako velika brojka za zemlju s manje od 2 milijuna stanovnika), po čemu je ta država izbila u vrh EU. Slovenski natalitet premašuje mortalitet za oko tri tisuće - ostalo čini imigracija s Juga.
 
(...) Industrija u tim zaostalim hrvatskim krajevima potpuno je propala, što je, doduše, nacionalni fenomen, samo što se u Zapadnoj Hrvatskoj stvorila nova, tranzicijska ekonomija. U Varaždinu do početka sadašnje krize nije bilo nezaposlenih. U Zagrebu, postojao je velik manjak radne snage. Po statističkim podacima o rastu novostvorene vrijednosti (rastu GDP-a), Zagreb stvara 80 posto toga viška. U glavnom gradu registrirana su doduše gotovo sva državna javna poduzeća i predstavništva stranih kompanija koje tu plaćaju porez. No, kako se tu također stvaraju troškovi, sasvim je realna procjena da metropolitanska zona sačinjava dvije trećine nacionalnog tržišta. Kad se tome dodaju Varaždin sa sjeverozapadnom Hrvatskom i Rijeka s Istrom, očito je da je sve ostalo, ono što spada u Istočnu Hrvatsku, zanemarivo sa stajališta produktivnosti
(...)

-/-
-----

IZVADCI IZ STUDIJE: »POTENCIJALI I OGRANIČENJA BUDUĆEG RAZVOJA PODRUČJA OD POSEBNE DRŽAVNE SKRBI ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE«

OPĆINA UNEŠIĆ

Napomena: u studiji su navadene i činjenice koje se nikako ne podudaraju sa onim što se zna sa terena. Zato sam kod tih mjesta stavio uglate zagrade gdje ponekad dolaze i pitanja. Tekst naime moramo čitati vrlo kritički iako pruža dobar pregled situacije oko 2001. godine. Evo originala:

Općina Unešić zauzima jugoistočni dio područja bivše općine Drniš, južno od planine Moseća. Po površini od 187 km2 ona je jedna od većih općina unutrašnjosti Šibensko-kninske županije. Na području općine nema površinskih vodotokova, a u reljefu dominiraju kamenjar i tipični kraški fenomeni. Relativno je malo plodne zemlje; tek nešto više ima je na zapadnom kraju općine.

Danas (2001. god.) općina Unešić broji oko 2.200 stanovnika u 16 naselja. U odnosu na oko 3.000 stanovnika 1991., pad je očit i značajan. Neka od naselja, kao Visoka, Cera, Vinovo i Utore Donje praktički su na granici izumiranja. Općenito, istočni dio općine izoliraniji je, neplodniji i slabije naseljen. Na zapadnom dijelu stanje je znatno bolje (plodnija zemlja, bliže većim centrima Šibeniku i Drnišu, bliže značajnijim prometnicama. Ova općina nije u Domovinskom ratu bila okupirana. Na njenom zapadnom rubu su se vodile borbe, a granatiranje je dopiralo sve do Unešića. Interesantno je ukazati da općina Unešić zbog toga što nije bila okupirana nije do sada imala status područja od posebne državne skrbi (taj je status dobila tek u travnju 2001. godine):

U infrastrukturnom smislu općina Unešić je možda čak u nešto lošijem položaju nego općine koje su bile direktno zahvaćene ratom. Mrežom asfaltnih cesta pokrivena je cijela općina, ali još uvijek ima i oko 30 km makadamskih cesta. Lokalna (niskonaponska) električna mreža je stara i struja koju ona osigurava slabe je kvalitete s čestim problemima. Vodovod do sada nije imao istočni dio općine, ali se na tome upravo radi. Telefonijom je dobro pokriveno cijelo područje općine. Bitno je napomenuti da preko teritorija općine Unešić prolazi željeznička pruga Knin-Split -Šibenik, a željeznička stanica u Unešiću omogućava jeftinu i efikasnu dopremu i otpremu roba u većim količinama. U Unešiću radi osnovna škola, s područnom školom u Mirlović Zagori. Također u Unešiću radi ambulanta sa stalnim liječnikom.

Do prije domovinskog rata na području općine Unešić nije bilo nijednog proizvodnog pogona. Na samom području općine Unešić glavnina zaposlenosti bila je na željeznici, a naročito je velik broj ljudi radio (i dnevno putovao) u Splitu i Šibeniku. U proteklih desetak godina otvoreno je nekoliko manjih proizvodnih pogona koji ukupno zapošljavaju 30-tak ljudi. To su: punionica plina, proizvodnja namještaja (otvorene u staroj školi u Nevestu), pogon aluminijske bravarije, proizvodnja telefonskih uređaja, proizvodnja paleta, mini-pivovara (koja je u međuvremenu izvan pogona). Svi su ovi pogoni otvoreni uz potporu lokalne (općinske) administracije, koja je na taj način pokazala kako aktivna uloga lokalne administracije može potaknuti privrednu aktivnost i zapošljavanje i u tako 'pasivnim' krajevima kao što je općina Unešić.

U poljoprivredi veći dio općine Unešić ne pruža velike mogućnosti, pretežno se radi o krševitom kraju u kojem je moguć prvenstveno ekstenzivni uzgoj stoke sitnog zuba. U tom smislu i postoje na teritoriju općine 2-3 stočara koji se uzgojem ovaca bave u komercijalnom smislu. Na zapadnom dijelu općine ima nešto više plodne zemlje, te se ljudi bave uzgojem vinove loze, povrća i sl. Kraj Ostrogašice je bila velika ekonomija s oko 500 ha nasada višnje maraske i vinove loze. Nažalost, ti su nasadi danas zapušteni. Općina Unešić u svakom slučaju obiluje kamenom. Praktički na bilo kojem dijelu općine mogla bi se pokrenuti eksploatacija tehničkog kamena. Što se tiče kvalitetnijeg kamena, za sada su najbolje utvrđene i najinteresantnije mogućnosti eksploatacije rozalita na području Čvrljeva.

Na području Unešića postoje potencijali, pa i prvi koraci u razvijanju seoskog i lovnog turizma. Grupe Talijana već dolaze, a pojedine obitelji već se ozbiljnije usmjeravaju na taj izvor prihoda. U Utorama npr. jedan poduzetnik u staroj zgradi škole uređuje par apartmana. Unešić je (ne bez puno muke) najviše postigao u aktiviranju napuštenih školskih zgrada u selima. Njihovo bi iskustvo na tom planu moglo biti jako korisno i za druge. U Unešiću postoji prilično dobar administrativni kapacitet lokalne uprave [!?]. Tako, što je rijetkost u sličnim općinama, u općini Unešić već godinu i po se naplaćuje komunalna naknada i to s postotkom naplate ništa lošijim od mnogih gradova. Unešić, iako mala administrativna jedinica, ima vrlo sređene i razrađene prostorne planove i razvojne dokumente [Urbanisticki i prostorni plan? Programe gospodarskog razvoja?].

Kao razvojni potencijali općine Unešić može se u prvom redu istaknuti njihovo iskustvo u oslanjanju na vlastite snage [Koje »snage«? ]. Zatim, tu je sam položaj općine (u blizini obale i turističkih i potrošačkih centara), te uz prometne pravce. Relativno zadovoljavajuća infrastruktura i dovoljno prostora daju mogućnost razvoja malih proizvodnih kapaciteta. Čista priroda kraškog krajolika očuvani ruralni ambijent potencijal su za razvoj turističke djelatnosti. Na kraju, kao razvojni potencijal može se spomenuti i određeni broj stanovnika radno aktivne dobi sa značajnim iskustvom industrijskog rada, koji danas rade u lošim uvjetima u Splitu i Šibeniku, ili su čak ostali bez posla. Ti ljudi još u vitalnoj dobi, posjeduju radne sposobnosti, znanja, navike i iskustvo, a dijelom i resurse potrebne za pokretanje poslovnih aktivnosti.

Kao razvojna ograničenja za općinu Unešić može se spomenuti: njeno opće relativno siromaštvo u resursima, prilično loša dobna struktura stanovništva, usitnjenost zemljišnih parcela i uopće posjeda, nedostatak sredstava za financiranje razvoja, prometnu izoliranost i općenito slabo razvijenu infrastrukturu u istočnom dijelu općine.

******

Ovdje sam pokušao sažeti par bitnih činjenica iz te opširne studije u nadi da ćemo imati pregled uzroka i posljedica sadašnjeg stanja. Neke stavove sam namjerno »pooštrio« u nadi da ćemo tako dobiti vjerniju sliku posljedica i uzroka »razvoja« u našem mjestu od II. svijetskog do Domovinskog rata i sve do danas.
-/-
-/-
SOCIJALNA ANATOMIJA I PATOLOGIJA DEMOGRAFSKE I GOSPODARSKE PROPASTI KRAJA

(1) Depopulacija kraja i loša starosna struktura. Nije problem starenje stanovništva (ljudi stare – to je normalno) nego iseljavanje (smanjivanje) - i što je nagore iselili su se najproduktivniji pojedinci s najboljim kvalifikacijama, a ostali su, odnosno vratili se stariji (ljudi u penziji), koji nemaju ni motivaciju ni zadovoljavajuće kvalifikacije ili druge radne kvalitete za produktivno zapošljavanje. A i oni su dobrim djelom nakom »Oluje« 1995. napustili selo i nastanili se u Kninu.

(2) Loša državna i lokalna uprava - neadekvatan sustav upravljanja (razvojem) – te neefikasna centralna država čiji se potezi »odozgo« i ne osjećaju na lokalnoj razini. Drugim rječima, veza od centralnog prema lokalnom nivou (i obratno) traljavo, loše, neučinkovito a ponekad uopće i ne funkcionira. Nisu izgrađene efikasne strukture i mehanizmi kojima bi potrebe, ideje i inicijative s lokalnog nivoa dolazile do podrške na centralnom nivou - i obratno.

(3) Neriješeni vlasnički odnosi, nepotpuni i nesređeni katastri i dubiozno vlasništvo nad zemljištem i zgradama. Sve to ometa ulaganje jer je put do fizičke i pravne osobe od koje bi se nekretnina kupila je nerješivi labirit. Nadalje, do apsurda usitnjeni posjedi i nemogućnost privremenog zakupa i korištenja plodnog a neobrađenog zemljišta onemogućuju razvoj poljoprivrede posebno proizvodnju zdrave hrane.

(4) Loš mentalitet (socijalna kvaliteta) stanovništva – koje su se očitovale u nerealnim očekivanja da će »netko drugi« (država?) sa strane riješiti sve probleme mjesta. Iza II. svijetskog pa do Domovinskog rata u bivšoj općini Drniš se provodila sustavna negativna kadrovska selekcija na svim pa i na lokalnom niovu, gušena je svaka poduzetnost, kreativnost i inicijativa (i to nisu radili »furešti« nego »domaći«!). Rezultat – svi sposobni, slobodoumni i poduzetni ljudi su napustili kraj – ostao je »domaći tip« čovjeka. To je u prvom redu od države ovisni pojedinac, nesposoban da sam stvori materijalnu i psihološku podlogu za svoj život i život zajednice u kojoj živi.

(5) Dugogodišnja loša gospodarska politika i novostvorena hajdučija (na makro i mikro nivou) posebno nakon osamostaljivanja Republike Hrvatke stvorile su jednu - modernom tržištu neprimjerenu (i neviđenu!) - poslovnu praksu i ponašanje. Drugim riječima, otjelovljene u čuvenoj paroli »tko je jamio – jamio!«, lopovluk, hajdučija i korupcija su postale temljne »vrline« cijeloga kraja (a bogme i cijele državne zajednice). Ono čega se civilizirani narodi stide i zakonski sankcioniraju ovdje je »normala«! A sa takvim »normama« se ne grade funkcionirajuće lokalne i državne zajednice. Ovom moralno-etičkom komponentom je gospodarska i demografska propast kraja u potpunosti zaokružena.

(6) Kulturna, gospodarska i kadrovska izolacija rađa zapostavljenost i specifični fatalistički mentalitet pojedinca nezainteresiranog za vlastiti napredak, napredak gospodarstva i sredine uopće. Loša kvalifikacijska struktura, besciljnost, nedostatak vlastite inicijative, nedostatak volje da se prihvati posao kada postoji mogućnost za to, siva ekonomija, pa sve do pribjegavanju alkoholu (pa i drogi). To je u velikoj mjeri i kumovalo imidžu čitavog područja koje stoga i nije atraktivano za produktivno življenje i gospodarenje.

(7) Demografska obnova? Naseljavanje novog stanovništva preko raznih gospodarskih ili drugih projekata na području Nevest-Cere ali i dobrog dijela općine je u ovom trenutku možda najbolji mogući način da se taj kraj demografski oživi. Novo stanovništvo mora prvo riješiti probleme u području infrastrukture i ekologije, među kojima su problemi odlaganja i reciklaže otpada te izgradnja moderne prometne, informatičke i kanalizacijske infrastrukture.

-/-
U studiji međutim nalazimo drugačija (optimističnija) razmatranja po pitaju demografske obnove:

»Strateški promatrano, treba stimulirati demografsku obnovu. Ipak, to ne bi prvenstveno trebalo razumjeti kao insistiranje na povećanju nataliteta, porastu stanovništva itd. Ne treba se previše zanositi niti idejama o (novom, dodatnom) naseljavanju alohtonog stanovništva. Takvi su se projekti i ideje uglavnom pokazali neostvarivima ili bremenitima unutrašnjim problemima. Demografsku obnovu treba prvenstveno tražiti kroz zadržavanje postojećeg stanovništva i to njegovih radnoaktivnih i najmlađih skupina; kroz stimuliranje povratka onih koji su se odselili tijekom rata, ali i onih koji su se ranije odselili u potrazi za školom i poslom. U tom smislu, najbolje mjere demografske obnove mogu biti one mjere koje će omogućavati s jedne strane produktivan rad i dobru zaradu na promatranom području (dakle mjere i akcije za razvitak gospodarskih djelatnosti), a s druge strane mjere i aktivnosti koje će omogućavati zadovoljavajući i sve viši individualni i društveni standard življenja (od uvjeta školovanja djece, preko zdravstvene i socijalne zaštite, pa do razvoja kulture i sporta i kompletne društvene nadgradnje).

Pored težnje da se očuvaju, potrebno je i razvijati ljudske resurse na promatranom području. Jedino tako moguće je ostvariti željeni napredak u gospodarskim djelatnostima, ali i općenito u kvaliteti življenja. U tom pogledu posebno je važno djelovanje institucija podržavajuće infrastrukture u razvoju ljudskih resursa kroz programe edukacije i treninga, stručnog osposobljavanja, prekvalifikacije, i sličnih aktivnosti. Direktno to znači angažman obrazovnih i strukovnih institucija, kako iz same Županije, tako i izvan nje. Indirektno, u tom poslu veliku ulogu imaju institucije koje organiziraju, potiču i podupiru takve aktivnosti: od poduzetničkih centara, profesionalnih udruženja, gospodarskih i obrtničkih komora, do jedinica i tijela lokalne administracije «.

Komentar, N.B.:Jedini problem kod ovakvih razmišljanja jest da ona jesu primjenjiva na neke druge sredine ali ne i kod nas. Pojedina naselja posebno u istočnom djelu općine već sada u potpunosti raseljena. Na primjer, »Drvomasiv doo« iz Nevesta i »Budiša doo« iz Cere ne mogu naći među preostalim lokalnim stanovništom niti jednog radno sposobnog pojedinca sa minimalnom (čak i bez) kvalifikacijom. Od koga ili čega treba onda ovdje započeti demografsku obnovu? Potomci ljudi koji su rođeni u raseljenim mjestima žive u drugim sredinama; njihovu djecu i unuke - osim sjećanja ili obiteljske predaje - ništa drugo ne veže za mjesto podrijetla. Stoga se dolazak novih ljudi s ničim neće moći spriječiti ako se bude željelo da ljudi tu žive. Tko zna, možda se donese odluka na npr. državnoj razini po kojoj se ta područja pretvore u rezervate prirode, vojne poligone ili nešto slično.

 

****** 

POČETNA - INTROZANIMLJIVOSTI I NOVOSTIŽUPAPREZIMENA - FAMILY NAMESPOVEZNICEPOVIJESTZNANJE I IMANJE ŠPORT I MLADOSTFOTOGALERIJAFORUMOSTACI OSTATAKA