NEVEST-CERA
POČETNA - INTROZANIMLJIVOSTI I NOVOSTIŽUPAPREZIMENA - FAMILY NAMESPOVEZNICEPOVIJESTZNANJE I IMANJE ŠPORT I MLADOSTFOTOGALERIJAFORUMOSTACI OSTATAKA
POVIJEST

Napisao Nediljko Budiša

*****


-/-
Starine Nevest-Cere. Ova panorama brda na sjeverozapadu Nevest-Cere (slika je snimljena sa Poda u proljeće 2006 godine) sa nekim sada poznatim starinama lijepo ilustrira povijesno bogatstvo ovoga prostora. Lijevo u Koprnu, najznačajniji nalaz je Epona koja korespondira sa romansko-ilirskom kulturom neveške Gradine (II.—V. stoljeće nove Ere). Budine, Samarače i Rudine su svojevrsnih spomenici prethistorije i ilirskoga perioda čiju je važnost prepoznao fra. Lujo Marun još prije 100 godina. Lužine su lokalitet u Unešiću iza Bogočina - važan dokaz gotske prisutnosti na ovim prostorima. Sam Bogočin i okoliš (mali Bogočin, Divina pećina) je možda jedan od najbolje očuvanih sakralnih lokaliteta poganskih Hrvata,  Cijelo područje oko Neveškog polja (desno na slici gdje se djelom i vidi neveška Gradina) može se promatrati kao svojevrsni »muzej« sa arheološkim artefaktima (koji još uvijek leže ispod zemlje i čekaju istraživače) iz gotovo svih povijesnih epoha. Sustavno i profesionalno istraživanje ovoga prostora će zacjelo ne samo obogatiti nego i revidirati naše spoznaje o ovome prostoru a i šire (NB).
-/-
U tmini povijesti
-/-
U rasponu od pretpovijesti do kraja starog vijeka na ovim prostorima naselja su imala drugačiji smještaj i imena, od onih koje danas pozanjemo. Još manje znamo o periodu od ‘stoljeća sedmog’ do mongloske provale 1242. Razlog je ovaj: u tim vremenima nije bilo ni Nevesta ni Unešića, koji nastaju tek u kasnom srednjem vijeku. Tih naselja naime nema u ispravama hrvatskih narodnih vladara; po svemu sudeći prvo je formiran (iza mongolske provale) Nevest pa u njegovu okrilju Unešić (od 'Unješića u Dubravama'). Puno vjerojatnije je da je Unešić bio i dio Kosevića. U sastavu Kosevića su bila ova naselja: Partemić (Vinovo Donje, crkva je razorena), Dobričić (Planjane Donje, crkva sv. Ivana) te Zvoničac (današnja Ostrogašica sa Podumcima i dijelom Mirlovića).
-/-
Okvirna povijest Nevesta je relativno dobro dokumentirana od njegovog nastanka u kasnom srednjem vijeku do danas, iako nam mnogi detalji još uvijek nisu poznati. Ti podaci djelom leže neotkriveni po raznim arhivima Splita, Šibenika, Zadra, Zagreba, Beča, Budimpešte i Istanbula (Carigrada) dok ih je dobar dio vjerojatno zauvijek izgubljen (posebno arhivi hrvatskih banova u Kninu). Staro hrvatsko groblje u Ceri (Cipci) te ostrogotsko u Unešiću (Lužine) kao i relativno dobra očuvanost Bogočina govore kako se tu odigravao intenzivan  život od vremena kada su se Hrvati nametnuli kao politički i vojni činilac te se formirali kao narod (7-.9. stoljeće). Taj period ranog srednjeg vijeka je počeo sa poganstvom iza koga slijed doba pokrštavanja (tj. stapanja kršćanstva i poganstva), doba knezova i hrvatskih narodnih vladara, borbi sa Mlečanima i Saracenima, Samuilove vojne, rata sa Mađarima (kralj Petar Svačić) itd. … sve do banske uprave (iz Knina i Klisa). Nema sumlje da je strašno mongolsko pustošenje oko 1242. godine bio presudni povijesni trenutak ovoga kraja. Tada je nestalo Tabije (Tabudija) i Lukovića a iza njih nastaje novo mjesto Nevest (ime može biti i istočnogotsko „Neust“ što bi trebalo značiti „novi“; evo još jedne interpretacije imena Nevest!). 
-/-
Uz Nevest u kasnom srednjem vijeku nastaje i konglomerat naselja zvan Kosević (Partemić, Dobričić, Zvoničac).
Kosević je definitivno nestao iza 1540. nakon rata između Venecije i Osmanskog carstva, koji je imao tragične posljedice za Zagoru i njezino stanovništvo. Uz Kosević nestaju i naselja čija imena zvuče latinski (starovlaška naselja?): Marčele i Partemis/Partemić a to su današnje Vinovo Gornje i Donje. Drugi interesantni starovlaški toponim su Lagatori/Lagatorići; taj toponim podsjeća na Legatoviće/Lagatoviće, “izgubljeni” dio Nevesta o kome piše Stošić u svojim “Selima šibenskog kotara” (1940). Latinsko (starovlaško) ime 'Lagator' u hrvatskom jeziku znači 'knez' ili 'glavar'. Znači Lagator je poglavar Katuna (vlaške zajednice). Ostala starovlaška prezimena (tj. prezimena koja nemaju slavensku već latinsku osnovu) iz bliže okolice su npr. Nakić, Parat, Jaman, Pepur, Piteša, Mrčela i možda još poneka. Kasnije su se Vlasi slavenizirali i imaju uglavnom slavenska prezimena i titule (npr. Knjezi iz Nevesta).
-/-
Partemić (današnje Vinovo Donje) i Zvoničac (dio današnjih Mirlovića i Ostrogašice) skupa sa Dobrečićem (danas nestalim naseljem; možda dio Planjana? ili dio Unešića? ili dio oba današnja naselja?) su bili dio župe sv. Ivana iz Kosevića. Crkvu sv. Ivana Stošić smješta u Slivno; osobno mislim da se prije radi o sv. Ivanu u današnjih Planjana. Nadalje, staro prezime Kosevića je Grbešić (Ivan Grbešić, 1458.) koje danas susrećemo i u Unešiću i i Vinovu Donjem (Grbeša).
-/-
Usprkos jake vlaške pristunosti od samih početaka (starosjedioci!) kao i njihova stalnog doseljavanja,  iz vremena hrvatskih narodnih vladara u našoj bližoj okolici ostalo nekoliko originalnaih naziva sela (toponima): Utore, Koprno (vjerojatno starohrvatsko: Koperno), Sitno (starohrvatsko: Sitnica), Žitnić (tipi
čno slavensko ime), Sedramić (keltski ‚sedra‘ – tvrd kamen) i Ostrogašica (od starohrvatskog imena „Ostrogašani“ – Ostrogoti, istočni Goti; druga opcija -> od starohrvatskog imena za brdo sa tvrđavom - Ostrog - današnje brdo Zvono u Mirloviću). Po svemu sudeći, na prostoru Podumaca i Ostrogašice sve do Utora živjeli su Goti i Hrvati (zato i Toma Arhiđakon uvijek govori Goti i Hrvati (ili arijanci) i ne pravi razliku među njima u Zagori). Kako su Mongoli vjerojatno uništili dobar dio toga originalnog stanovništva, doseljavali su se u valovima slavenizirani Vlasi, tako da je ~400 godina poslije (tj. iza turske okupacije) izbrisan svaki trag starog hrvatskog (i ostrogotskog?) identiteta ovoga kraja. Ostalo je samo par toponima i nešto spomenika koji nijemo svijedoče o tome vremenu .... i par ljudi koji danas (uz rizik da i pogriješe) nastoje protumačiti te znakove u nadi da će slika identiteta ovaoga prostora biti potpunija. (N. Budiša, 03.04. 2010.)

-/-
O položaju staroga Nevesta i Kosevića i Banska granica iz 1396 godine
-/-
Gdje je točno bio Nevest u to doba? Znamo da je još 1460. brdo kod stinjanskog Rapta (iznad današnje Kaštelanske drage u Ceri) označeno kao tromeđa sela Nevesta, Koprne i Sitnoga. Da možda Nevest nije bio ono što danas zovemo Cera? Od Rapta do Gornjega Polja, Zlopolja (Vučipolja?) i Livada ('Luke')? Sa ili bez Gradine? Interesanto je i ovo: dana 24. ožujka 1479. – Punka, udovica Martina Obrašinovića iz Nevesta je oporukom ostavila vinograd za župnika koji bude služio Kosević na mjestu zvanom Vučipolje. Imaju li veze Obrašinovići za Obarskom Kosom u današnjem Nevestu? Ako je odgovor potvrdan, onda možemo otprilike znati gdje je živio Martin Obrašinović u XV. stoljeću. Postoj li veza između Obrašinovića (predtursko doba) i roda Dželalija (koji i danas žive po Obarskom Kosom u Nevestu)? Bilo bi zacjelo interesantno istražiti te veze. Ako postoje veze, onda su Dželalije predturski starosjedioci Nevesta i Kosevića. (N. Budiša, 12.04. 2011.)
Isto tako imamo dobro dokumentirane srednjovjekovne granice između prostora koji se danas zove Visoka i pripadajuceg dijela staroga Nevesta (to je današnja Cera). Kako su su često puta izbijale svađe i razmirice između banovih podanika sa šibenčanima ili trogiranima te granice su obilježene (križevima urezanim u kamenu) po prvi put 1396. a ponovo su potvrđene 1434 god. od strane bosanskih kraljeva i hrvatskih banova. Imena toponioma su sačuvana do danas: Rapat—Kuk (Laškijevac? ili brijeg u blizini Kuka?) – Laška dolina (danas: Oprcin vrta ili Kaštelanska draga?) – Orljak - Ladikina (danas: A'metova) Draga – Buble Sedlo (danas; Bubanj) – Pištet– Gradina (danas: Gradinica) – Križata kamenica – Kulica. (N. B, 25.05. 2012.)
-/-
Posljednji spomen Tabije (Tubnium) i Lukovića
-/-
Tabija je u kasnom srednjem vijeku je postojala u najboljem slučaju kao ruševina u selu Koseviću koje je bilo u susjedstvu Nevesta. Posljednji povijesni spomen Tabije nalazi se u ispravi šibenskoga kneza od 17. listopada 1465. Taj dokument obrađuje spor između vlastele Mihovila (vlasnik solane i zapovjednik galije) i njegova sina Frane Simeonovića sa jedne strane i mještana Kosevića sa druge strane. U toj ispravi se ističe da Simeonovići sa svojim kmetovima mogu koristiti naselja 'Lucovium et Tubnium' još samo zimi 1465./1466. Sukob je izbio zbog toga što su obje lokacije na nejasno definiranoj granici. Ta zemlja je vjerojatno kasnije postala vlasništvo obitelji Vojnović (koji su se  trgovinom i vještim obrtom novca izdigli od ribalra do plemića i veleposjednika); u Koseviću su 1492. imali 150 gonjaja zemlje (koja im je služila ko zalog za poslovne transakcije sa Simeonovićima). Isto tako vidimo da obitelj Martina Obrašinovića iz Nevesta ima jake veze sa Kosevićem. Vjerojatno je ta isprava o sukobu sa Simeonovićima i potakla Miletića da zaključi kako povijesna Tabija mora biti na području od Podumaca i Unešića. Ovdje moramo zabilježiti i legendu o 'gradu' ispod neveške Gradine; prema kazivanjim starijih „grad“ je bio sa zapadne strane od zemljanog bedema/nasipa Gradine iznad Polja i Livada. Danas je taj predio u privatnom je vlasništvu (Sunare, Dželalije) i gusto obrastao šumom, mahom stablima rašeljke. Tesano kamenje ('vace') za gradnju škole u Nevestu (1952.) je odvoženo odatle; vjerojatno je to mjesto služilo kao izvor kamenja za gradnju današnje crkve sv. Marije (1730.) a i pučanstvu za gradnju kuća. Blizina lokalnog komunikacijsko-cestovnog čvorista i izvora „žive vode“ u „natkrivenoj“ neveškoj Lokvi (planski zidana neobična građevina, savršeno pravilna četvrstasta oblika, sa mnogobrojnim  bunarima u okolici. 'ućemerenim' hrastovim balvanima) daje dobre pretpostavke vjerovanju kako je Nevest u biti baštinik Tabunja. Interesantno je kako se Luković može povezati sa 'Lukama' kod crkve sv. Marije. Taj toponim dolazi od starog hrvatskog imena za Livadu - 'Luka'. 'Luke' je naziv dio livada u posjedu roda Budiša oko Donjaka (na njima se danas i nalaze nove grobnice). Znači, Luković bi bio preko puta Tabije; dijeli ih polje i livade (luke). Last but not least, 'Bilig' iz Cere - nadgrobni kamen  koji je vjerojatno stajao iznad masovne grobnice, nosi grčko-gotski natpis 'Tabdj' - i to je i pisani dokaz gore navedenog. Znanstveni članak o toj temi je u pripremi. (N. Budiša, 15.08. 2011.)

-/-
KRATKI PRIKAZ VAŽNIJH POVIJESNIH DATUMA I DOGAÐAJA OD NASTANKA DO DANAS 
-/- 
(napomena: ova lista će se stalno korigirati i po mogućnostima nadopunjavati)
-/-
1242. - provala Mongola; uništenje Tabije (Tabudija) i  Lukovića nedugo zatim, preživjelo pučanstvo formira nova naselja Kosević te Nevest (sa Legatovićima)
              i 'Unješićima u Dubravama'
zajednička crkva - crkva sv. Petra (danas stara crkva sv. Jure kod L
agatorića u Unešiću) (ovo je 'radna' hipoteza!)
-/-
13. srpnja, 1266. -  prvi pisani spomen  Nevesta - posjed trogirske biskupije.
-/-
1348.-  Crna Smrt ili Crna kuga - cijeli europski kontinent biva poharan neizlječivom zaraznom bolešću, kugom - nestaje oko dvije trećine stanovništva. 
              Prostor Zagore također biva zahvaćen tom epidemijom. Nevest slabo ili gotovo nikako naseljen.
-/-
14. prosinca, 1357. - ukazom hrvatskog bana Ivana Ćuza Nevest postaje dio šibenske Općine.
-/-
16. prosinca, 1358. - kralj Ljudevit potvrđuje banovu ispravu (uredba o čišćenju bunara na Nevestu ulazi i u šibenski Statut).
-/-
11. srpnja, 1379. - Vlasi (doseljeni iz istočne Hercegovine) postaju kmetovi Grgura Negoya u Nevestu; 
                              - prvi spomen Vlaha (Bunjevca) u Nevestu ("Vlatschonem de Nevest discritus Sibenici ");
                              - prvi („hrvatski”) val naseljavanja Vlaha u Nevest (u 14. stoljeću).

/-)
17. listopada, 1396. - Nevest definitivno na granici između banske Hrvatske i Venecije
                                     (prema dogovoru kliškog kaštelana i šibenskg kneza,
                                       kojega je par godina prije potvdio i bosanski kralj Tvrtko).
-/-
23. svibnja, 1434. - ponovno utvrđene (i potvrđene) granice između banske Hrvatske i Šibenika na realciji Nevest-Visoka 
                                   (iste godine hrvatski ban u Kninu potvrđuje valjanost isprave).
-/-
1415. - Turci kao saveznici bosanskog kralja pljačkaju šibensko zaleđe (a sa njime vjerojatno i Nevest).
               To je prvo veliko pustošenje Nevesta od strane Turaka.
.
-/-
1448. - pregovori u Nevestu između šibenskih predstavnika i poslanika hrvatskog bana Petra i vlaškog glavara Blaža.
-/-
1453. – Nevešćani prihvatili sud u Šibeniku uz uvjet da se ravna prema hrvatskim običajnim zakonima
                                                                                             (prema kojima se uvijek sudilo u Nevestu).
-/-
1454. – Plemići Antun Lučić i Luka Butrišić posjeduju stada ovaca, konje, kobile, magarad i zemlje u Donjem polju o kojima se u Nevestu brinu njihovi kmetovi - Vlasi
           (prema jednom kupoprodajnom ugovoru iz 1453. i inventarima šibenske komune u vremenskom razdoblju 1454. - 1467.). 
-/-
1460. – Petar Račević ima 4 gonjaja  (ca. 3.5 ha) zemlje i vinograd u Nevestu; obradu vrši kmet Petar uz obavezu godišnjeg davanja
             od jedne četvrtine cijeloga prihoda + jedna kokoš + jedna pogača.
.-/-
1466.  – Šibenski plemići, posjednici zemlje u susjednom Koprnu: Juraj Radigostić, Mihovil Stefanović i Toma Tomašević.
-/-
1432. i 1468. - zabilježeni su upadi turske lake konjice (akindžija) u Zagoru gdje su mlade žene i muškarci otimani kako bi ih se prodalo kao roblje
                      (~ 10 000 osoba iz Dalmacije do kraja 16. stoljeća).
-/-
16. siječnja 1460. – brdo kod stinjanskog Rapta (iznad današnje Kaštelanske drage) 
                                   označeno kao tromeđa sela Nevesta, Koprne i Sitnoga.
-/-
24. ožujka 1479. – pismena oporuka Punke, udovice Martina Obrašinovića iz Nevesta.
-/-
14. svibnja, 1486. - Nevest daje 'galiota' za službu na mletačkoj galiji (pored redovite plaće i selo ga plaća sa 8 -10 dukata).
-/-
24. prosinca, 1492. - osnovana župa sv. Marije u Nevestu; svećenik Augustin iz Knina.
-/-
~ 1496. - Jurica Pavlović iz Nevesta posjeduje isprave/knjige pisane na hrvatskom jeziku;
                   - najkasnje do toga vremena su napravljeni stećci u Šamatorju (u Nevestu, Unešiću i Koprnu)
                     tj. križevi i ploče na kojima dominiraju polumjeseci i zvijezde Danice (stari hrvatski simboli).
-/-
1498. - turski odred od 200 akindžija (laka konjica) upada u Žitnić i odvode 150 ljudi u ropstvo skupa sa 6000 grla stoke (goveda i ovaca). 
              Osim plja
čke i rušenja cilj tih akcija je bio zastrašiti kršćansko stanovništvo Zagore.
-
-/-/-

1499. – 1502. - rat između Venecije i Osmanskog carstva, Zagora i Nevest stradavaju (drugo veliko pustošenje Nevesta).
 
-/-
1521. - 1522. - okupacija staroga Nevesta (osim Legatovića) od strane Turaka. 
                         - hrvatskdidići, trogirski i šibenski plemići (većinom potomci didića iz Zagore) gube posjede i podanike u Nevestu
.
-/-
1522. - 1699. - Nevest i formalno pod turskom vlašću; prvi spomen Cere („Čera“, 1528.).
-/-
1528. -  Nevest-Cera u sastavu nahije Petrova Gora sa središtem u Drnišu; nahija Petrova Gora je dio kadiluka Skradin i vilajeta Hrvati.
-/-
1537. -  pad Klisa; Nevest-Cera kao dio nahije Petrova Gora adminstrativo pripojeni novoosnovanom Kliškom sandžaku.
-/-
1538. - 1540. - rat između Venecije i Osmanskog carstva, Legatovići, Unešić („u Dubravama”)
                          i Koprno opustošeni i okupirani od strane Turaka (postaju tzv. 'mezre' - raseljena mjesta).
-/-
~ 1560. - formalno prestaje postojati župa sv. Marije u Nevestu (prema Stošićevim „Selima”).
--/-
1570. - 1573. - Ciparski rat - Turci uspjevaju zauzeti gotovo čitavu Zagoru i primiču se nadomak Splita, Zadra, Trogira i Šibenika;
                        -  kuga i opća nesigurnost (pljačkanje, otimanje, odvođenje u ropstvo...) vjerojatno treće veliko pustošenje Nevesta;
                          - dio Nevešćana se nastanjuje trajno u Primorju (Pomorju; na potezu od Marine do Trogira).
--/
1572. - nova epidemija kuge u Dalmaciji i Zagori - posebno su stradali gradovi; umire više od plovice stanovništva.
-/-
~1580. -zbog rata, pljačke, nesigurnosti, nasilja, gladi i kuge Nevest i Cera jako slabo naseljeni, starosjedilačko stanovništvo gotovo nestalo.
                 Nevest-Cera postaju dio nove nahije Zagorje ili Zagor u okviru Kliškog sandžaka i Zagorsko-Kliškog kadiluka (sudsko upravne zone, osnovane 1580.).
-/-
~1579. ~1616. - Uskoci upadaju u Zagoru i pljačkaju sve turske podanike; doba velike nesigurnosti, 
                          - sva sela Zagore (osim Nevesta) plaćaju godišnji danak uskocima (1 cekin)
                            - Turci dovode novo stanovništvo iz srednje Bosne i Hercegovine u Nevest (Vlasi, mahom katolici).
                               - drugi („turski”) val naseljavanja Vlaha u Nevest (u 16. stoljeću).
-/-
1645. -1669. - Kandijski rat između Turaka i Mlečana.
-/-
1648. - franjevci (uz pomoć Inkvizicije) organiziraju ustanak Zagorna (mahom Petropoljci i Prominjani) protiv Turaka;
             - moćna turska vojska  (30 000 konjanika i pješaka) iz Bosne  guši ustanak u krvi;
              - ustaničke porodice teško stradavaju (glad, kuga, neimaština) u izbjeglištvu u Primorju/Pomorju;
               - moćne kršćanske neveške porodice - klanovi (Sunare, Rajčići, Slugani, Janjoši, Bilaći  i Dželalije) se 'drže po strani'.
-/-
1649. - kuga u
Šibeniku, gotovo svi stanovnici grada pomrli; naseljevanje Zagorna u grad i predgrađa. Od 150 plemićkih rodova
               (među njima i potomci didića iz Nevesta) preživjelo je oko desetak (npr. stari rod Butišića/Butrišića/Budčića/Budišića izumire u gradu).
-/-

3. studenog, 1677. - dokumentirano da je Nevest skupa sa (Koprnom, Unešićem i Sitnom) dio kapelanije Petrova polja.
-/-

14. rujna,1683. - Turci poraženi pod Bečom; vojvoda Eugen Savojski ih goni sve do Skoplja;
                             - nedugo zatim moćni neveški klanovi napuštaju tursku službu na Gradini i prelaze Mlečanima.
 -/-
1684. - 1699.  - Morejski rat – potpuno oslobođenje Zagore (i Nevesta); 
                         -  Filip i Marko Sunara izvode lokalno stanovništvo u izbjeglištvo u Primorje/Pomorje;
                          -  sačuvani popisi izbjeglih obitelji iz 1684.; vojno sposobni muškarci pod oružjem;
                           -  drugi dio stanovništva u zbjegu blizu rodnih ognjišta (popis u maticama fra Bonaventure Biloglava);
                            -  Zagorani pod barjacima narodnih glavara (kapitana/harambaša/serdara) se hrabro bore na cijelom Južnom ratištu.
-/-
1685.-1711. - 
Filip Sunara, Grgur Radnić, Andrija Butković i Mijo Stipčević-Perajica vraćaju veći dio raseljenog naroda u župu Nevest;
                         - zauzimanje turskih posjeda, pljačka i otimanje turske imovine u Zagori;
                           - porodice Sunara, Rajčić i Dželalija iz Nevest-Cere među najmoćnijim obiteljskim klanovima Zagore;
                             - predturski starosjedioci (mahom potomci didića i gradskih plemića) ostaju bez svojih posjeda u Nevestu (i Ceri).
-/-
1686. - obnavlja se župa sv. Marije, obuhvaća sela: Nevest-Cera, Divojević, Kladnjice, Čvrljevo, Bogdanović, Vinovo, Visoka, Utore i Sitno.
-/-
1715. - Mali rat ;Turci zauvjek istjerani iz Zagore; nekoliko mladića (konjanici) iz mjesta - pogiba u borbama;
             - posljednje muslimanske porodice nestaju (pokrštavnaje, iseljavanje) iz Nevesta i Cere.
-/-
1715.-1725.   – mletačka Republika uvodi red u podjelu posjeda između porodica i uređuje katastar; 
                          - Mlečani naseljavju turske podaníke  -Vlahe, mahom iz Bosne i Hercegovine u Nevest;
                           - treći („mletački”) i posljednji do sada val naseljavanja Vlaha u Nevest (u 18. stoljeću).
-/-
1. lipnja, 1730. - u Nevestu obnovljena župna crkva; posvetio je biskup Antun Kačić.
-/-
1731. - epidemija kuge hara Dalmacijom: nakon pomora stanovništva nema dovoljno ljudi za obradu zemlje i uzgoj blaga.
-/-
1733. - kao posljedica kuge i pomora - zavladala velika glad i neimaština koja je desetkovala preostali narod Zagore.
-/-
1746. - izgrađena nova župska kuća (u to vrijeme vrlo moderna: građena je krečom, 
                            pokrivena pločama i imala je krušnu peć - prva takve vrste u Zagori).
-/-
1762. – Braća Bariša i Jakov Budišić, Mate Sunara te Pavao i Jakov Dželalija iz Nevesta upali u dugove,
              kada su od lihvara (mahom Kaštelani) uzeli pozajmice zu visoke kamate, koje nisu mogli vratiti zbog nerodne godine.
-/-
1773. – „Bijela smrt“ u Nevestu i Ceri; dotad neupamćeno hladna zima i glad pokosila sve staro, bolesno, nemoćno i nejako u Zagori.
-/-
1782. – Epidemija kuge u Zagori i Primorju (dvadeset godina prije, 1762. harala je lokalizirana epidemija kuge u Borcanću, Vučevici, Prugovu i Muću).
-/-
18. veljače 1806. – 1. studenoga 1813. - francuska uprava, obnova lokalnih cesta.
-/-
15. kolovoza, 1806. - Ante Sunara iz Nevesta među vođama pobune Zagorana protiv francuske
                                   (Napoleonove) uprave; značajnu ulogu igraju susjedni Koprnjani.
-/-
1808. - Francuska vlast prenosi zemlju na seljake (Zagorani postaju vlasnici zemlje koju obrađuju).
-/-
1809. - Francuzi donose krumpir u Zagoru ('Oj kumpiru jedina si 'rana- šta se moreš ist i neslana!').
-/-

1828. - župa Nevest postaje dio šibenske Biskupije (ukidanje trogirske i skradinske biskupije).
-/-
1875. - Eksproprijacija zemlje za gradnju željeznice u Ceri najviše pogodila Ivančeviće (imanja su im presječena na pola); 
             Put zvan 'Ivančevića Draga' (kao komunikacija do Koprne i Ljubostinja) gubi na značenju
-/-
1875. do 1877.  - gradi se prva dalmatinska željeznička pruga od Splita do Siverića.
-/-
4. listopada, 1877. - car i kralj Franjo-Josip I otvora prvoizgrađenu dalmatinska prugu Split – Siverić.
-/-
15. kolovoza,  1880. - Ružica Ivančević iz Cere, rođena 1856., od oca Šimuna i majke Matuše Šego, udala se za radnika na probijanju pruge,
                              (Giovani Santinelli iz mjesta Fabriano kod Ancone u Italiji).
-/-
1884. - seljacima
 dopušten je uzgoj duhana ('duvana'); važni izvor prihoda siromašnih porodica.
-/-
1881.- 1884. - izgrađena je cesta Drniš –Prgomet-Trogir (njeni mjestimični ostaci su danas pozanti kao „stara cesta“); 
                    kroz Nevest-Ceru ta cesta je slijedila većim dijelom slijedi staru vojničku cestu rimskih legija 
                    (izgrađena između 1.-3. stoljeća poslije Krista!).
-/-
 1893. - propast vinograda u Nevestu i Ceri; do tada neznana gljivica - filoksera - pustoši vinograde u još dva navrata (1897.i 1918.)
            - posljedica: početak iseljavanja mladića u Ameriku i druge prekomorske zemlje.
-/-
9. svibnja, 1895. - fra Lujo Marun vrši prva arheološka istraživanja u župi Nevest;
                                - otkriće starog hrvatskog groblja na predjelu Cipci-Vinogradine u Ceri;
                                  - sustavno istraživanje 
Velikog i Malog  Bogočina te Janjoševe Grede u Ceri/Nevestu;
                                    - prvi opis predpovijesnih tumulusa i suhozidina na Budinama i Rudinama u Ceri;
                                      - osobitosti neveške Lokve - arheološki nalazi u Polju (brončano doba, antika).
-/-
~1848.- ~1900. - djelovanjem franjevaca, hrvatski narodni preporod dopire i do seljaka Nevesta i Cere; 
                              - nakon stotina godina 'izbivanja' - hrvatski identitet i ime ponovo u Nevestu i Ceri.
-/-
1. siječnja 1912. - u državne urede diljem Dalmacije i Zagore uvodi se hrvatski kao službeni jezik.
-/-
1914- 1918. – I. svjetski rat - nekoliko mladih ljudi pogiba u vojnoj službi (hrvatske postrojbe austrijske Vojske).
-/-
jesen 1918. – vojnici povratnici sa bojišnica I. svjetskog rata donose novu stašnu zarazu gripu „španjolicu“
                      - do proljeća 1919. hara epidemija gripe „španjolice“ i odnosi desetke zivota u Nevestu i Ceri.
-/-
1920. -   obnova vinograda uništenih gljivicom filokserom; uzgoj otpornih sorti vinove loze; upotreba modre galice i vapna.
-/-
1925. -   dovršena pruga Zagreb-Split.
-/-
1941
- 1945. – II. svijetski rat - oko 50 mladih ljudi i civila pogiba u vojnoj službi ili su pali kao žrtve ratnih zločina.
-/-
1952. – izgrađena škola u mjestu; školska nastava za uzraste od prvog do četvrtog razreda trajala sve do kraja XX. stoljeća 
                                                                                                                    (kada su se prestala rađati djeca u mjestu).
 -/-
1962. – izgrađen vodovod  i dovedena pitka voda u Nevestu i Ceri; vodovod i “lezervar” na Grečici i danas još u funkciiji;
            gradnjom škole (te Doma Kulture u Unešiću)  i vodovoda rukovodio lokalni političar i funkcioner Marko Sunara‚
             Veliki Marko‘ (Mart’nović  iz Cere, naseljen u Unešiću).
 -/-
1971. – provedena elektrifikacija Nevest-Cere/'hrvatsko proljeće'.
-/-
1978. – Mirko Rajčić ('neveški Mandela') osuđen na dugogodišnju robiju zbog političke borbe za nezavisnu Hrvatsku. 
-/- 
1991- 1995. – Domovinski rat - petorica mladih ljudi pogiba u vojnoj službi (hrvatska Vojska).
 -/-
1993. – asfaltirana cesta Sitno-Unešić, koja prolazi kroz naše mjesto.
 -/-
1994. – telefonski priključci u mjestu.
 -/-
1995. – nakon hrvatske redarstveno-vojne akcje „Oluja“ posljednje mlade obitelji i pojednici napuštaju mjesto i sele se u Knin.
-/-
***
**
*

***
**
*

LITERATURNI IZVORI ZA STUDIJE POVIJESTI NAŠEGA KRAJA
 
1. Krsto Stošić, Sela šibenskog kotara, Šibenik, 1941., (288 str.).
 
Don dr. Krsto Stošić (1884.-1944.) šibenski dominikanac, povjesničar, kroničar zbivanja u gradu i čitavoj sjevernoj Dalmaciji, publicist, strastven čuvar kulturne baštine i arheoloških nalaza. Njegova studija „Sela“ temeljena na proučavanju izvorne arhivske građe je do dana današnjega jedno od najpouzdanijih vrela za proučavanje našega kraja. Tako npr. zahvaljujuci toj izvornoj znanstvenoj studiji znamo kako najkasnije godine 1496. imamo u Nevestu svjetovni hrvatski pisani tekst. To je vrijedan dokument čije postojanje nam ukazuje kako je u starom Nevestu već prije 500 godina bilo ljudi vičnih pisanju na hrvatskom narodnom jeziku.
 
2. Vicko Kapitanović, Nevest, župski ured u Nevestu, 1992., (79 str., vidi gore).
 

Koristeći se Stošićem ali i novijim (pa i vlastitim) istraživanjima, napisao je fra dr. Vicko Kapitanović popularnu knjižicu „Nevest“ koja je dostupna i na Internetu (poveznica: http://public.carnet.hr/ofm/st/zupe/nevest/index.htm). Ta knjižica je dijelom nadopunjena sa člankom N. Budiše (Crtice iz povijesti župe Nevest, Arhiv župskog ureda u Nevestu, 2009.). Zaslugom svećenika fra Mile Marovića, određen broj tiskanih primjeraka je podijeljen narodu u crkvi, ljeti 2009.

Time je povijest staroga Nevesta (današnji Nevest, Cera i dio Unešića) od srednjeg vijeka do priključenja Austriji, dobro pokrivena. Ostaje razdoblje od pretpovijesti do ranog srednjeg vijeka, koje se može pokriti samo sustavnim terenskim istraživanjima. Sve dotle ostaju nagađanja i spekulacije. Mala kompilacija o nekim gradinama Nevesta i Cere je dostupna u .pdf formatu od autora ove stranice (N. Budiša, Gradine i tumulusi Nevesta i Cere; neobjavljeni rukopis).
 
 
3. Jakov Grbeša: Unešić i okolica kroz tisućljeća, Poglavarstvo općine Unešić, 1997., (215 str.); Jakov Grbeša: Bogočin - od poganskih vremena do procvata kršćanstva, Poglavarstvo općine Unešić, 2003., (240 str.).
 
Obje knjige su pisane čitkim, lijepim i popularnim stilom tako da su dobro razumljive i laicima i stručnjacima. Iako je u fokusu Unešić, ima dosta vrijednih podataka o bližoj okolici. U njima su citirani i originalni radovi fra Luje Maruna u svezi Bogočina. Ove lijepe studije koje u sebi kombiniraju znanstveno, poetsko i tradicionalno, i kao takve na najbolji način ilustriraju bogatstvo povijene baštine našega kraja.
 
4. Jakov Grbeša: Filip-Jakov Škoprc, Gradski muzej Drniš, 2006., (72 str.).
 
Mala ali vrijedna knjižica sa mnoštvom podataka relevantnih i za naše mjesto. Filip-Jakov Skoprc je bio terenski suradnik fra Luje Maruna i njegove observacije oko Neveške lokve, njezinih bunara i Bogočina su vazni podaci i putokaz za buduća istraživanja.
 
5. Knjige o Zagori ili iz susjedstvu, gdje se Nevest eksplicitno spominje:
 
Krešimir Kužić: Povijest Dalmatinske zagore, Književni krug Split, 1997., (385 str.).
Dosada najbolji prikaz povijesti Zagore. Neizostavljiva knjiga za bilo koju buduću studiju Zagore.
Fra Ante Čavka je objavio i knjigu: Povijest Primorskog Doca (Primorski Dolac, 2009.; 424 str.), koja je hvale vrijedna studija sa širokim povijesnim, vjerskim, etnografskim i sociološkim tematskim rasponom. Posebno valja istaći sistematsko proučavanje drugog svijetskog rata u mjestu i otrgnuće od zaborava svih žrtava toga vremena, kao i svećenikovu upornu borbu protiv manipulacija za potrebe dnevnih političkih (i osobnih) lokalnih prepucavanja.
 
SPOMENA VRIJEDNO:
 
"TURSKE" STARINE NEVESTA
-/-
Ovo bitno za razumjevanje starina Nevest-Cere. U pismu Luji Marunu dana 24. VIII. 1904 godine, kaže Filip Jakov Škoprc slijedeće: „Od neveških bunara nemogu vam ništa kazat nego što svit kaže da su turski bunari“. Sličnu priču je mogao čuti svatko tko je djetinstvo proveo u Nevest-Ceri sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Jakov Grbeša, Mate Matas i Krešimir Kužić, koji se dosta bave ovim krajevima, u svojim prikazima spominju taj fenomen koji je lako objasniti. Gotovo kompletno starohrvatsko stanovništvo (pomiješano sa vlaškim stočarima) ovih krajeva je iseljeno (bolje reći protjerano) u većinom Primorje u vremenskom periodu između 1521. - 1685. godine. Na taj način je nestalo ne samo povijesno sjećanje nego predaja i legende (u kojima je uvijek zrnce istine). Novopridošlice su zatekli Bogočin, Bilin bunarić, Lokvu, sve gradine, stećke i druge materijalne ostatke, ali ne i domaće ljude (osim rijetkih povratnika) koji o tome nešto znaju. Tako je autorstvo nad tim spomenicima jednostavno pripisivano Turcima, iako su oni bili prije rušitelji nego graditelji.
-/-
SJAJNA PROŠLOST – BLIJEDA KULTURNA SLIKA U ZADNJIH 350 GODINA
-/-
Od kad su nas rimske legije napustile, prostrujale su razne horde vojski preko ovoga prostora (u službenoj povijesti ih pogrešno zovemo „narodi“), sve dok jedna grupa odvažnih ratnika sa Sjevera (zvanih Hrvati) kona
čno nije uspostavla vlast. U to doba posjednici (elita) zemlje su bili didići (sitno plemstvo) i njihovi rođaci koji su „uspjeli“ (visoko plemstvo). U tome ustroju vlasti hrvatske države (ili u okviru hrvatskog običajnog prava), sve do kasnog srednjeg vijeka, zaključno sa turskim osvajanjima, Nevest je bio dio Zagore koja je bila među najrazvijenijim europskim regijama onoga vremena. Za turskih osvajanja ( i poslije), izgubila je i Zagora i Nevest svoje najkvalitetnije stanovnštvo i nikada više nije (i vjerojatno i neće) dostići onaj stari sjaj. Možemo samo nagađati „što bi bilo – da je bilo“. Na primjeru Istre, gdje je zaleđe demografski očuvano, vidimo da je upravo to stanovništvo – elita zemlje. Elita koja je cijelu unutrašnjost Istre pretvorila u zemlju vina, maslina i tartufa, tj. razvila osnove  na kojima se temelji i prosperitet bogatog života na obali (ne samo na osnovi obalnog turizma). U Dalmaciji je na žalost bilo drugačije, možemo reći obratno. Zbog zlog povijesng usuda.

Otuda moj osobni interes za gore navedeno povijesno vrijeme - vrijeme kada se Zagora sa (sa Bogočinom u središtu) u ranom srednjem vijeku davala hrvatskom narodnom korpusu socijalno najkvalitetnije stanovništvo. Taj ljudski supstart je bio nositelj hrvatske državotvornosti i identiteta onoga vremena. Zašto stanovništvo toga prostora više nema tih kvaliteta i potencijala ljudskog faktora kao u ranijim povijesnim razdobljima? Kratki osvrt na povijene događaje u srednjem vijeku do prestanka turske okupacije (vidi gore) daje nam jasan odgovor na to pitanje. Slika povijesnog usuda Nevesta (a sa njime i cijele Zagore) je slika jedne nesigurne povijesne vjetrometine na koju su se ljudi naseljavali (ili su tu živjeli) samo onda ako nisu imali nikakvih drugih opcija (posebno iza turske okupacije). Zato su taj prostor dobrim dijelom kolonizirali Vlasi-nomadski stočari ili razni bezzemljaši iz unutrašnjosti, i to u tri velika vala (14. 16. i 18. stoljeće). Ta vlaška većina je i dala današnje obilježje, govor i karakter naroda Nevesta i Cere, što ne treba čuditi ako se zna da je najmanje  ¾ obitelji iz župe Nevest vjerojatno vlaškog podrijeta. U takvoj populaciji će se puno teže stvoriti kritična masa pojedinaca sposobnih da kao elita zajednice učine cijeli prostor atraktivnim za življenje. 

Iako su cesta i pruga, škola i crkva (građeni ili popravljani u posljednjih 350 godina) neizbježni dio kulturnoga krajolika Nevesta i Cere, ipak je priča o starinama toga prostora u prvome redu -  priča o kulturnom stvaralaštvu ljudi (tj. elita) ranijih povijesnih razdoblja (romano-ilirske; hrvatsko-gotske) . Grupa ljudi čije nasljeđe, iako u okviru provincije (bilo rimske, bilo hrvatske), uvijek iznova fascinira i potiče znatiželju za istraživanjem. Bilig, Bogočin, Gradine, Lokva, Pištet…. Preostaje nadati se da će se naći u kamenu kakav natpis, kakav znak ili događaj, koji će dati ime i značaj tim minulim, kreativnom snagom ispunjeim povijesnim razdobljima jednoga maloga mjesta kao što je Nevest-Cera. (NB)

POČETNA - INTROZANIMLJIVOSTI I NOVOSTIŽUPAPREZIMENA - FAMILY NAMESPOVEZNICEPOVIJESTZNANJE I IMANJE ŠPORT I MLADOSTFOTOGALERIJAFORUMOSTACI OSTATAKA