NEVEST-CERA
POČETNA - INTROZANIMLJIVOSTI I NOVOSTIŽUPAPREZIMENA - FAMILY NAMESPOVEZNICEPOVIJESTZNANJE I IMANJE ŠPORT I MLADOSTFOTOGALERIJAFORUMOSTACI OSTATAKA
ZANIMLJIVOSTI I NOVOSTI

Uređuje: Nediljko Budiša
-/-
17.10.2012.
-/-
Sve knjige Jakova Grbeše-Šimetića

 (pogledajte izbornik “Ostaci Ostataka” -> JAKOV GRBEŠA-ŠIMETIĆ)
-/-
-/-

-/-

15.10.2012.
-/-
Sve naše krize
-/-
Naš vrijedni sumještanin, susjed i promotor web-stranice našega mjesta, Josip Budiša (pok. Paške) je napisao knjigu pod naslovom „Sve naše krize“ u kojoj sažimlje vlastita životna iskustva u političkim i drugim previranjma kojima je naš kraj (i šire) bio eksponiran u proteklih šestdeset godina. Ovdje donosimo samo naslovnicu, knjigu možete naručiti od autora osobno.
-/-

-/-
-/-
15.08.2012.
-/-
Vlakom od Perkovića do Unešića
-/-
Na Youtube nalazi se zanimljiv kratki film:
“Vožnja Švedom od Perkovića do Knina (Cab ride);Dio 1. Perković – Unešić” 
  -> postavljen na Web 15.03.2012 (Autor nick: ‘mkrema’)
Obratite pažnju pro prolazu kroz Ceru; ispod Golobrda je Nikola Ivančević (zvani Prč)sa svojim stadom.
-/
http://www.youtube.com/watch?gl=UG&feature=relmfu&hl=en-GB&v=xi7ZgGG3V-U
-/-
Uzput, ovdje su i Wikipedijini unosi za Perković :
http://hr.wikipedia.org/wiki/Perkovi%C4%87  (dobro i profesionalno napravljeno)
-/-
i Unešić
http://hr.wikipedia.org/wiki/Une%C5%A1i%C4%87 (ovdje se nema što komentirati).
-/-

-/-

29.11.2011.
-/-
Nijemo kolo Zagore

Čitamo u tiskovima ovih dana kako je (nakon Ojkalica) još jedna tradicija u Dalmatinskoj zagori po odluci UNESCO-a postala dio „nematerijalne kulturne baštine čovječanstva“. Radi se o tzv. „nijemom kolu“ -  zatvoreniom kružnom plesu koji se izvodi bez glazbene pratnje. Ponekad ga ipak prate ili mu prethode vokalne ili instrumentalne izvedbe. Danas se najčešće izvodi prije crkvenih svetkovina ili na raznim festivalima. I kod nas su se igrala ta tradicionalna kola (tipična za cijelu Dalmatinsku zagoru), kojih se stariji zasigurno sjećaju. Igralo se u narodnoj nošnji obično ispred crkve na Nevestu (ali i drugdje) za razne prigode. Bilo je više varijanti igranja kola:  po „trljački“, na „zaplićanje“ (po „starinsku“), na „poskočke“ („puže“), po „vrljički“ i „udvoje“ (koračanje).  Iako su  diple i dvojnice sa mješinama bile u blizini kola su se igrala bez instrumentalne pratnje  a ojkalo se samo dok se kolo šeta. Pri tome je znalo doći i do  „pripiranja“ između Cerana, Nevešćana, Utorana ili Visočana (ili između raznih grupa; vidi izbornik „Ojkalice“).

Sa povijesne točke gledišta, zanimljivo je da ovo kolo nema veze sa slavenskim oblicima kola, dakle radi se o drevnom običaju, koji je (kao i ojkalica i naša drniška kapa) preuzet od prastanovnika ovoga područja i koji se eto sačuvao do današnjih dana.


Nijemo kolo Zagore - poveznica:
http://www.youtube.com/watch?v=69LOMscp5QU


03.07.2011.
-/-
Sve nas je manje - pretvaramo se polako u weekend naselje
U zadnjih deset godina nestala trećina pučanstva u Nevestu i Ceri

Prema prvim rezultatima popisa stanovništva u Hrvatskoj živi 4290.612 stanovnika. Na cijelom području RH kao i u Europi, hara bijela kuga. Teško je prepoznati i predvidjeti dugoročne posljedice toga procesa. Na lokalnoj razini događa se slično: npr. Šibensko-kninsku županiju ozbiljno je nagrizla depopulacija budući da je u zadnjih deset godina izgubila 3571 stanovnika  (~3% pučanstva). U općini Unešić situacija je otprilike deset puta gora: dok je davne 1991 u cijeloj općini bilo oko 3.000 stanovnika, 2001 taj broj je pao na 2.194 da bi danas tu bilo svega 1731 osoba sa stalnim boravkom. Za razliku od županije, općina nije nacionalno mješana, pa nije bilo većih ratom-uzrokovanih preseljavanja. Tako da je u 20 godina postojanja općina Unešić izgubila 43% stanovništva! Da se Mirlović-Zagora demografski dobro ne drži, slika bi bila zacijelo još gora. Ni Nevest ni Cera nisu izuzeci od toga pravila, kako se vidi iz priloženih brojki - oba naselja su izgubila skoro oko 30% pučanstva u zadnjih 10 godina. Daljnja je zanimljivost da u Utorama Donjim, Visokoj, Vinovu Gornjem i Ceri ima više stambenih objekata nego ljudi. To upućuje na trend koji će u budućnosti biti sve izraženiji i kod drugih sela Zagore: polako će se pretvarati u weekend naselja.
-/-


Izvor - stranice državnog zavoda za stastitiku RH:

http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/censusfaq.htm
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/SI-1441.pdf
-/-
Ove podatke ne treba gledati sa puno emocija. Opširni elaborat o uzrocima demografske propasti Zagore nalazi se na ‚Znanje-Imanje' - rubrici ove stranice (vidi: ‘Izvadci iz studije: »Potencijali i ograničenja budućeg razvoja područja od posebne državne skrbi šibensko-kninske županije«). Mogu samo dodati dvije interesantne karte. To su karte jednog škrtoga kraškoga polja zvanog Prljice u Ceri koje zorno prikazuju fenomen agrarne prenaseljenosti i siromaštva koje iz toga proističe.
-/-
-
/-
Na gornjoj slici vidite normalni zračni snimak Prljica (www.arkod.hr) sa toponimima (NB). Na donjoj pak strani (iako ne 100% precizno) se vide parcele kako su upisane u katastar. Čak i velika parcela pod brojem 2056 je u biti raspodjeljena između najmanje desetak porodica, koje svoje diobe nisu uknjižile još od 1825 godine. Pojedine ‘njive’ imaju dimenzije: 12 x 1,80 m! Tko pokuša od toga živjeti – osuđen je na siromaštvo. Takve prilike tjeraju stanovništvo na iseljavanje ili da se orijentira na inovacije u prvom redu na zanatstvo, obrt i trgovinu; u Zagori do takva razvoja nije značajno došlo, dijelom zbog spefičinih okolnosti ali u većoj mjeri zbog (uglavnom) socijalno nekvalitetnog stanovništva. (NB)
-/-
-/-
09.06.2011.
-/-
VLAŠKA POSLA: Nitko nije prorok u svome selu
(oliti: Ante Tomić o  „neviri” (jalu) i mržnji u „malome mistu” Splitu)

Biblija je univerzalna poruka za sve ljude i za sva vremena. Koliko god ljudska civilizacija tehnički i tehnološki napredovala ….  ljudska ćud ostaje uvijek ista. Na primjer, kada je Isus došao u rodni Nazaret i stao pripovjedati, izazvao je nevjericu svoji suseljana pa su se pitali „Tko je on? Za on nije sin onoga stolara Josipa? Po čemu je on bolji od nas?…” I kažu evađelisti da su ga istjerali iz sela, čak su bi ga i linčovali da se nije na vrijeme sklonio…
-/-
U „Slobodnoj” od 08.06.2011, književnik Ante Tomić zgodno opisuje kako to izgleda danas.
-/-
Evo izvadaka:
Lionel Messi došao je kući, u Argentinu, na odmor i susretljivo dijelio autograme djeci koja su ga prekinula na ručku s prijateljima, kada mu je prišao nekakav kreten i ošamario ga s povodom koji nije mogao biti gluplji.... , tip je pljusnuo najboljeg nogometaša na svijetu naprosto zato što je on najbolji nogometaš na svijetu. I poslije se, ne sumnjajte, hvalisao kako je udario čovjeka koji je zabio Manchester Unitedu u finalu Lige prvaka i pio pića kojim su ga oduševljeno častile zavidne sitne duše kakav je i on sam.
-/-
Loši gubitnici  (bad loosers) u vječnoj potrazi za „krivcima“ za vlastite neuspjehe
-/-
Poznajete takve ljude, od Argentine do Hrvatske uvijek su to jednaki kreteni. ...istu stvar je sasvim lako mogao zamisliti da se dogodila [i bilo gdje] u nas .... Jednom ste se svakako morali naći u društvu onih neobično informiranih ljudi bez jasnog zanimanja. Niste ih mogli izbjeći, čitave su dane ispred kafića [ili u hladovini koštele] s tamnim naočalama navrh tjemena, i razumiju se u politiku, medicinu, nogomet, tenis, atletiku, poljoprivredu, književnost, film, zemljopis, klimu, tržište dionica i svemirske letove. O čemu god se povede rasprava, oni imaju čvrst, autoritativan sud, ali vjerojatno zbog mnogostrukosti svojih interesa, nisu završili nikakvu ozbiljnu školu niti su igdje zaposleni. 
-/-
Da Leo Messi slučajno nije iz Rosarija u Argentini, nego iz Splita u Hrvatskoj, i da je došao na odmor u rodni grad i prošetao Rivom, mogao bih do zadnjeg detalja rekonstruirati razgovor koji bi ovi pametnjakovići među sobom vodili. “Ala, vidi ga šta se kurči. Reć bi da je najbolji na svitu.” “Pa zapravo i je”, primijeti netko razumno. “Ma ajde, moj momak, šta će Messi? Znan mu mater kad je radila u Jugoplastike.” ...
-/-
Luzerima na štekatima ovakve gorke pripovijesti dijelom zacijelo trebaju da bi opravdali i vlastite životne neuspjehe. “Gledaj ti govna”, kazao bi na posljetku netko ispred kafića [ili u hladovini koštele], iskreno ozlojeđen pojavom Lionela Messija. “Sram ga bilo”, dobacio bi drugi. “Ja bi mu najrađe trisku puka”, rekao bi treći. “Ja ću mu je i puknit.” “Ma, baš, ti ćeš mu je...” “Oću, majke mi!”
-/-
Zavist crnih duša
-/-
Ovakav je nekakav prizor vjerojatno prethodio incidentu prije nekoliko dana u argentinskom Rosariju, a mogao se voditi i na drugome kraju planeta, u nas ... Znate i sami, pun je svijet zavidnih gubitnika koji će naći mizernu utjehu u unižavanju i pljuvanju tuđih pobjeda.

Istina, mi u Splitu znamo biti krasni prema svojim sportskim junacima, okupiti se u desecima tisuća i nesebično se radovati njihovim medaljama i peharima kao da smo ih sami osvojili, no mnogo smo puta i vi i ja čuli prezirne komentare kada bi ulicom pokraj nas prošao Kukoč ili Ivanišević.

Ima u tome nepriznavanju tuđih uspjeha, navodno, nekakvog šarma. Ljudi tvrde da im je urnebesno duhovito i upravo neodoljivo kako u Splitu nitko i ništa ne može biti netko i nešto, ali ja nekako imam sve manje razumijevanja za zavist iz crnih, zatrovanih duša.-/-

Izvor: http://www.slobodnadalmacija.hr/Split/tabid/72/articleType/ArticleView/articleId/140043/Default.aspx
-/-
------

05.02.2011.
-/-
Igra na mure (‘šijavica’) – na što se sve igralo?
-/-
Ako pogledate našu Fotogaleriju, vidjet ćete i ljude koji igraju 'mure'. U toj igri, dva igrača pokušavaju pogoditi zbroj brojeva svojih prsta. U tu svrhu, oba igrača moraju ispružiti svoje desne ruke istovremeno, i pokazati do pet prstiju. U istom trenutku svaki igrač poziva brojeve od 2 do 10 na talijanskom (due-tre-quattro-cinque-sei-sette-otto-nove-dieci). Drugo rašireno ime 'šijavica' odlazi upravo od talijanske riječi za broj  šest (etimološki: sei; fonetski: šije). Nijemci kažu 'Morraspiel‘ [čitaj: morašpil], Talijani 'morra' ili 'morrina';  igra se još u južnoj Francuskoj i Korzici, Španjolskoj, retoromanskoj Švicarskoj, južnom Tirolu (Ladino-narod) i kod nas u Dalmaciji.
-/-
Ako igrač pogodi ukupni broj prsta, on dobiva 'punat' (bod). Ako oba igrača pogode zbroj prstiju obojica ostaju bez bodova (punata). Igra traje sve dok jedan igrač ne sakupi/postigne dogovoren broj bodova (punata)  Obično se igra do 16 ili 21 bodova (punata). Najvažiji element u igri je pogoditi unaprijed točan broj. Pri tome je također bitno - biti vrlo glasan; to je psihološki moment (npr. zastrašivanje/zbunjivanje protivnika).
-/-
Igra nije jednostavna, zahtjeva jaku koncentraciju, veliku brzinu pokazivanja prstiju, pogađanja brojeva i računanja. U pravilu kada igraju iskusni igrači,  brzina igre se jako povećava sve do kraja. Dakle, nije za svakoga (brzo misliti, brzo računati, brzo govoriti). Talijani, strastveni igrači mure,  kažu da je vješt igrač mora moći vidjeti prste protivnika i prije nego što mu je šaka do pola otvorena! Stariji ljudi mogu posvjedočiti kakvom  nevjerojatnom brzinom se mura prije igrala. I u koliko je prilika izbila svađa, tuča i svaki drugi belaj (a kod Talijana su se navodno  i ubojstva događala!).
-/-
A ovo možda i niste znali: mura (i njezine varijacije) je stara najmanje 3-4 tisuće godina! Igrali su je stari Egipćani, stari Grci (zvali su je 'artiasmos') i stari Rimljani (zvali su je prvo 'ludere par impar' a kasnije 'micatio'). Kod prve varijante 'mure' kod starih Rimljana (period Republike), moralo se pogođati dali je broj paran ili neparan (zato su je zvali 'igra na par-nepar'). Kasnije  (period Carstva) se razvila današnja mura; Rimljani su je zvali 'micatio', od njih su je naučili i Iliri (vjerojatno mladići koji su služili vojsku – čuvenu rimsku Legiju)  i donijeli je u Dalmaciju pa i na područje današnje Nevest-Cere  – gdje se i sve donedavno održala.
-/-
Sve je manje ljudi koji znaju igrati 'na mure'. Odumire i kod Talijana i ostalih mediteranskih naroda koji su baštinici kulture starih Rimljana. Kada sam ispričao, mome mentoru iz peptidne kemije, starom profesoru Moroderu, da se mura igra i kod nas u Dalmaciji, bio je začuđen. Pa je na to dodao: ‚Kod nas Ladinjana iz južnog Tirola igrala se morra na sve: na maragad, na konje, na imanje pa i na cure. Jedan je izgubio na muri pa je morao ustupiti curu drugome!“. Dali je tako ekstremeno bilo i kod nas - ne znam; ali ako Vi znate, napišite koji redak na Forumu.
-/-

'Šijavica' – Klapa Bunar
http://www.youtube.com/watch?v=SA_-4SkcMwA&feature=related

-/-
-/-
21.12.2010.
-/-
Home Thoughts, from Abroad : Zapisi u kamenu - Božićna lektira 2010
-/-
Ako Vas put navede ispod Đukića Kose kod Biljuga u Nevestu, zastanite na trenutak i pogledajte one ploče sa rascvjetalim križevima. To su prvorazredni spomenici koje su vrijedni Nevešćani sačuvali od uništavanja. Koliko su stare te ploče? I zašto su križevi rascvjetani? I zašto su baš tu? Znate li da je tu i ploča pisana bosančicom (tj. hrvatskom ćirilicom)? Znate li da bosančicu imamo i na starim Ikačića kućama? Ako pak navratite do Šamatorja, naći ćete tamo jedan stećak ili spomenik sličan stećku. U davna vremena bilo ih je puno Šamatorje. To je masivni kameni križ, skoro do pola u zemlji. Sa mladim polumjescem i okruglim nebeskim tijelom koje bi vjerojatno trebalo predstavljati zvijezdu Danicu. Zaista, tko su bili ljudi koji su radili spomenike tako da su na teške kamene križeve urezivali mlade polumjesece i zvijezde? Koji rod? Koji narod?  Ako se ne možete sjetiti...pogledajte službeni grb RH ili ovu web stranicu...
-/-

Starije generacije iz Cere pamte i ploče sa križevima i natpisom ('biligom') kod starog Počivališta mrtvih, koje je uništeno pri probijanju nove ceste. Srećom uspio sam pronaći i spasiti najvrijedniji dio – ploču sa natpisom. Iako osobno slutim da znam o čemu se radi...natpis je zagonetan, još uvijek omotan velom tajne, teško će ga biti nedvojbeno odgonetnuti... u svakom slučaju iza toga napisa krije ne nešto i veličanstveno i tragično i sveto. Znali su to i naši stari. Zato su ga sa originalnog mjesta i donijeli tamo gdje je stotinama godina bio. I prostor oko njega nazvali „Bilige“.
-
Prije dvadesetak godina bila je popularna pjesmica (zaboravio sam ime) koja je nekako ovako išla: „tko na tvrdoj stini svoju povist piše, tom ne može nitko prošlost da izbriše”. Tako su drevni ljudi naših mjesta Nevesta i Cere ostavili u nasljeđe zapise u „tvrdoj stini”. I koliko god ih ignorirali, oni su tu i čine neizbrisivi trag. Sada su kada su dokumentirani, i kada će prije ili poslije biti predmetom znanstvenog vrednovanja, postat će dio baštine cijelog čovječanstva. Štoviše, sada znamo da su ti ljudi iz davnine uspjeli prenijeti poruke prema vremenu koje dolazi. One pak koji su tu bili, a nikakva traga nisu ostavili - nadrasla je trava i progutao zaborav.
NB
-/-

-
Starinski spomenici Nevesta i Cere: Bilizi, biljuzi, križevi i stećci. A: Bilig iz Cere sa zagonetnim natpisom (vjerojatno mješavina grčkih, glagoljskih i gotskih slova) nađen blizu Budišinih imanja (Bilige). Natpis osim religijskog može imati i „svjetovni” sadržaj. B: Neveški „Biljug“ pisan bosančicom C: „Rascvjetali križevi“ kod Počivališta mrtvih (ispod Ðukića Kose) u Nevestu; D: Posljednji stećak u groblju („Šamatorju“) crkve Sv. Marije u Nevestu sa polumjesecom i zvijezdom Danicom.(N. Budisa @Copyright)

21.11.2010.-

Novosti sa Kose i Šegine Galvice za Gospu od Zdravlja

Na Gospu do Zdravlja, dobro je misliti o zdravlju. O tome misli i grupa vrijednih ljudi iz Nevesta što se odlučila vlastitim snagama obnoviti igralište na Kosi. O tome je pisano na Forumu, a urednik stranice nalazi vrijednim to staviti na novosti. Evo teksta:
Kako bi imali što više športa i druženja naše djece pa i nas starijih, našlo se nas par ljudi iz Nevesta i počeli smo obnovu zapuštenog igrališta na Kosi. Zasada smo ga ogradili, iskopane su rupe za reflektore a dogodine trebao doći novi sloj asfalta.
Odigrano je nekoliko probnih utakmica kada su se sreli ljudi koji se desetlje
ćima nisu vidjeli. Pa su djeca Nevesta morala vidjeti kako su njihova djeca su brža i bolja od njih. Utjeha je da će u revanšu možda biti bolje (o
će, oće..).
Ovim putem se svi pozivaju kada do
đu u Nevest da povedu djecu pa i prijatelje i navrate do Kose.

-/-

15.11.2010.

Ojkanje na popisu UNESCO-a
-/-

Četiri nova običaja ušla su na listu ugrožene svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a, a među njima i - ojkanje. Ovaj oblik prastarog predslavenskog balkanskog pjevanja naziva se i treskanje (u Nevestu i Ceri dominrina ojkanje). Prema muzikolozima, ojkanje je ujedno i jedan od najstarijih oblika višeglasja, starije od srednjevjekovne dijafonije iz koje se kasnije razvila klasična polifonija (za više detalja o ovom kulturnom dobru našega kraja pogledati naš izbornik "Ojkalice").

Ukratko, radi se o prastarom predslavenskom balkanskom pjevanju, koje su, prema istraživanju poznatog etnologa M.Gavazzija, "Hrvati našli, usvojili i sačuvali". Prema muzikolozima, ojkanje je ujedno i jedan od najstarijih oblika višeglasja; ono je navodno starije od srednjevjekovne dijafonije iz koje se kasnije razvila klasična polifonija.

Evo izbora ojkalica (Ojkanje singing!):

http://www.youtube.com/watch?v=fjm9QXUVYLA

U objašnjenju koje se može pročitati na službenoj internetskoj stranici UNESCO-a stoji da se ovaj način pjevanja koristi na području dalmatinskog zaleđa te da ga izvode dvojca ili više pjevača (muških, ali i ženskih). Što se same tehnike tiče, UNESCO navodi kako je riječ o pjevanju koje "traje toliko dugo, koliko izvođačima takoreći izdrži dah", te da su melodije "zasnovane na ograničenoj, najčešće kromatskoj, tonalnoj ljestvici". Tekstovi, stoji dalje u objašnjenju, "variraju od klasičnih ljubavnih, pa sve do modernijih sa socijalnim ili političkim temama".
(Izvor: http://www.dw-world.de/dw/article/0,,6236136,00.html)

-/-

29.10.2010.
Budućnost Web stanice nevest-cera.net
-/-
Hvala svima što su mi pisali u proteklih par mjeseci. U redu, ako Vas većina misli da stanica ovakva kakva jest - dobro reprezentira naše mjesto i kraj – onda ćemo je i ostaviti u ovome obliku. Osobno mi je bitno da se naš web (posebno Forum) ne zloupotrebljava po bilo kojem pitanju. Žao mi je što zbog nedostatka vremena ne stignem sve tekstove i rubrike zaokružiti i dotjerati. U svakom slučaju, sva buduća prepravljanja stranice će težiti k cilju da se pruže osnovne informacije i zanimljivosti vezane za kraj. Po pitanju ‚kulture‘ i ‚identiteta‘ mogu reći samo ono što sam uvijek govorio: narod Nevesta i Cere je bio i ostao - plemenit narod. Doduše postoje pojedinci koji su takvi kakvi jesu – ali tko će svakome ugoditi. Tko je uspio rogove u vreću složiti?

Još jednom hvala Vam svima za podršku i lijepe riječi. Za uzvrat, obećajem još i našim „amerikancima“ da ću kada uhvatim vremena, složiti i englesku verziju ove stranice. „All right!” [ol rajt]– rekao bi pokojni did Nikolac iz Cere. Jednoga lijepoga dana imat ćemo i to…a dotle
lijep pozdrav,
Nediljko

-/-

27.07.2010.
članak o Rajčićima
Poznajete li kojeg Rajčića iz Nevesta, Vinova ili Unešića?
Odakle su dalmatinski Rajčići?

Članak o prezimenu Rajčić (prvi i drugi dio) je dostupan na portalu hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović":
http://www.rodoslovlje.hr/

(ili direktno: http://www.rodoslovlje.hr/istaknuta-vijest/crtica-o-prezimenu-rajcic-i-opcenito-o-plemicima-nevesta-i-cere
http://www.rodoslovlje.hr/istaknuta-vijest/crtica-o-prezimenu-rajcic-i-opcenito-o-plemicima-nevesta-i-cere-drugi-dio)

-/-

01.07.2010.
Odlazak u Drniš
 -/-
Više puta od sada sam napominjao u raznim prilikama, kako je web stranica u ovoj formi jedna vrsta experimenta/pokusa. Trebalo je mi je osobno ‚ispipati puls‘ sredini i vidjeti dali bi sadržaj u ovoj formi mogao odgovarati lokalnoj zajednici Nevest-Cera. Sada sam siguran da stranica u ovoj formi ne reprezentira tu sredinu. Na sreću, dernis portal zainteresiran za dio visokokvalitetnih sadržaja naše stranice (na njihovim linkovima naša stanica je jedna od najposjećenijih u cijeloj Zagori!).
-/-
Osobno nisam siguran da želim i dalje ulagati vrijeme i trud na uređivanje nečega čiji su ciljevi za dotičnu sredinu čista (i nedostižna) fikcija. Odmah iza ljetnih praznika, dio po dio kvalitetnih sadržaja će se prebacivati na dernis.info. Najkasnije na drugu godišnjicu našega Weba ova stranica bi trebala biti ugašena. Svejedno, o tome treba li stranica – nasljednica – neka odluče ljudi i žene koji tu žive i rade (osobno sam ionako stranac dolje). Ako je netko pak zainteresiran napraviti web stranicu Nevesta ili Cere, voljan sam pomoći koliko mogu.
-/-
Moja osobna povezanost sa prostorom u krugu od 5 km od Bogočina je isključivo znanstvene prirode. U okviru moje povijesne djelatnosti nastavljam sa proučavanjem starina toga kruga. Zato ću svoje kratke boravke dolje ću manje-više usmjeriti na kontakte i suradnju sa lokalnim kolegama/kolegicama povjesničarima kao i drugim ljudima od integriteta, znanja i vrline.
-/-

U svome povijesnome radu, imam podršku mojih kolega iz Njema
č
ke, Hrvatskog rodoslovnog Društva (HRD; objavili su mi više č
lanaka; još 3-4 ću objaviti) a nadam se uskoro i Drnišana; tj. radujem se suradnji sa lokalnom arheološkom zajednicom kao i kulturnim ljudima Drniša. Zato se nadam kako ću sa vremena na vrijeme moći objavljivati (ne samo povijesne nego i općenite č
lanke) i na dernis-portalu.

-/-
Svima sretan život!
-/-
Nediljko Budiša
-/-
-/-
13.06.2010.
Narodni pjesnik iz Miljevaca u gostima za Svetoga Antu
 -/-
Poštovani uredniče,
zaista lipo vodite Vašu internet stranicu i bit će mi drago ako tako dalje nastavite. Jasno Vam je po e-mail da se javljam iz Njemačke a tamo je i moja internet stranica i pišem domoljubne pisme kao i pisme o rodnim mi Miljevcima i okolnim krajevima kao i o nekim drugim temama. Možda će i gosti Vaše stranice baciti pogled na neku od mojih pjesama pa sam Vas htio zamoliti da jedan link-naziv moje stranice unesete na Vašu stranicu.
Pakovo, Promina, Radonić, Udruge Miljevci su to već po mojoj želji napravili.
Unaprid vam hvala i puno uspjeha u radu!
Zbogom!
-/-
Mirko Malenica-Mirče
 -/-
Poveznica:  www.mirkomalenica-miljevci.de

P.S. Narod Nevesta i Cere jako štuje svetoga Antu iako su naši 'domaći' sveci Petar i Pavao (29.06.). U ona ‘davna vrimena’ mjesec  lipanj u našemu kraju je bio obilježen sv. Antom zatim „svitnjacima” za sv. Ivana da bi se krajem mjeseca išlo „na sajam” na Nevest. Izraz ‘dernek’ naš stari svijet nije nikada koristio; ta tuđica je tek odnedavno ušla u govor našega kraja.

Kako više nema ni sajma ni pjesama kod crkve u 'stvarnom' Nevestu, veseli da imamo kulturnog gosta na našemu internetu. Njegove ambijentalne pjesme pisane dijelom i u dijalektu ćsigurno biti bliske ukusu većine naroda našega kraja
.
Iako gospodin Malenica nije iz Nevest-Cere, rado ćemo ga privremeno „proglasiti našim“ za koji tjedan; poslije će mo pjesme premjestiti na izbornik „Kultura“.
-/-
-/-
20.05.2010.
Kamene Gomile, Gromile ili Tumulusi – nijemi svjedoci prohujalih vremena
-/-
Ako odete u „spuže“, „kukače i sparoge“ ili jednostavno prošetate Nevestom ili Cerom neće vam promaći oku. Kamene gomile, gromile ili tumulusi na općinkom zemljištu. Nitko živ Vam neće moći objasniti tko ih je radio i zašto i kada.  Tumulusi su umjetno napravljeni nadgrobni brežuljci od zemlje ili kamena. Rasprostranjeni su po cijelome svijetu. Godine 1895. Fra Lujo Marun piše svome dnevniku: „Od Cere iduć k Nevestu, izpod Vakterice opaža se množija prethistoričkih gromila“. Nema sumlje da je pri tome mislio na Budine i Samarače, koje se protežu od Sunarina puta do Vakterice. Deset godina poslije neumorni Fra. Lujo je opet u Ceri (1907.) te piše: “U Ceri između ceste što vodi iz Drniša u Trogir i želježničke pruge, vidi se množija prehistoričnih gromila i suhozidnih ostataka sgrada [to su Samarače i Budine, o.a.]. Ima nešto manje gromila i sa lijeve strane ceste [to su Rudine, o.a.]. Ovaj položaj je sa prehistoričkog vida važan” (Iz neobjavljenog rukopisa N. Budiše: „Starine Nevesta i Cere”)

-/-
-/-
Tumulusi na Rudinama, slikani zimi 2009. Na slikama je prikazano nekoliko pojedinačnih gomila karakteristična oblika sa Rudina. U njihovoj pozadini vide se Veliki i Mali Bogočin (A), neveška Gradina (B) te Kulica, Gradinica i Kičelj iznad Velikog Korita (C). Pored pojedinačnih javljaju se i skupne gomile (»sumske gromile«, D) koje su nastale spajanjem više manjih gomila kada su pokraj prvoga središnjeg groba pokopavani i drugi pokojnici, najčešće pripadnici istoga roda. (Fotografije N. Budiša 2009@Copyright)
-/-

12.05. 2010.
Naš sumještanin – redovni profesor na Tehničkom Sveučilištu u Berlinu
-/-
Nakon skoro dvogodišnjih pregovora naš sumještanin Prof. Dr. sci. Nediljko Budiša (godište 1966.), prelazi sa Max-Planck Insituta za Biokemiju iz Munchena u Berlin gdje je prihvatio poziv i preuzeo katedru za Biokatalizu na Fakultetu za Kemiju Tehničkog Sveučilišta u zvanju redovitog profesora. Svečano je prisegnuo 11. svibnja u Berlinu; a poziv za profesora je nastao kao inicijativa berlinskog Centra Izvrsnosti (UniCat;

-/-
01.05.2010.
Neka buduće generacije znaju da tu nisu bili samo prolaznici
-/-
„Naravno da će mo uradit sve, da neke buduće generacije znaju, da tu nisu bili samo prolaznici“ kaše naš vrijedni Mirko Matijaš. A vrli Branko Ivančević dodaje da će se sve realtivno brzo srediti iako „je vrimena strašno malo, a obaveza previše“. Obojica u slobodno vrijeme marljivo obilaze teren i ucrtavaju na karte koordinate svih važnih toponima Nevest-Cere za buduća geološko-ekološka, etnografska i povijesna istraživanja. Cilj projekta je zabilježiti ime svakog komadića zemlje Nevesta i Cere i svakom imenu dati GPS koordinate i na kraju imati preciznu toponimsku kartu Nevesta i Cere (za primjer vidi malu pokusnu kartu sa izbornika našega weba: „Znanje-Imanje“) . Iza toga će se podaci znanstveno valorizirati. Ukoliko ovaj „pokus“ uspije  polako će se ovim istraživanjima obuhvaćati i susjedna mjesta  sa ciljem na kraju imati toponimiju cijele Zagore (svih 16 sela!).
Terenski posao se sastoji u tome da se pita mahom starije ljude koji znaju imena (a njih je svakim danom manje!) i pokušati za ime svakog predjela imati iskaze najmanje dviju osoba. O tome kakvu važnost pozanavanje toponimije ima npr. za povijesna istraživanja vidi članak sa naslovom „Rani srednji vijek: Od ‘stoljeća sedmog’ do mongloske provale 1242.“ na izborniku „Povijest“. Osim povijesti, toponimija je bitna i za razmjevanje ekologije i geografije/ zemljopisa prostora kao i ekomonije vodenih vodenih tokova cijeloga kraja.
-/-
-/-
Nevest-Cera (u sredini, pogled sa Velikoga Umca) sa slikama Plitvine (lijevo) i Smokovice (desno). Kod Plitvine vidimo Branka Ivančevića kako bilježi GPS-koordinate te lokacije. Na panoramskoj slici dijela Nevesta i Cere vidimo Moseć i Svilaju u pozadini. Smokovica se nalazi u Koprnu blizu granice sa Cerom na Vlakama; o toj spilji možete više pročitati na web-portalu udruge Kampanel, naših dobrih susjeda iz Koprne (fotografije N.B
2010@Copyright).
-/-
03.03.2010.
Nagrada za našega sumještanina!
-/-
Arhitektonska radionica (salon) Zubkov iz Rusije je nagradila našega sumještanina, fotoumjetnika Mirka Matijaša, za visokovrijedne  stvaralačke fotografije i aktivnu suradnju u promicanju prirode i pejzaža (hrvatske) domovine, te za nastojanje u jačanju uzajamnih odnosa ljubitelja umjetničke fotografije Hrvatske i Rusije. Diplomu je izdala „Nova Era“ - Akademije svjetskih umjetnosti iz Njižnjeg Novgoroda. Čestitamo! Neće li se tko iz Hrvatske sličnome dosjetiti, ili naši umjetnici moraju prvo svijetu dokazati svoju kvalitetu da bi im je i „domaći“ priznali (ima li jalnijh ljudi od Hrvata?).
-/-
-/-
Marija Budiša (18.listopada 1883. - 11. veljače 1945.)
-/-
Moralni svjetionik svoga i svakoga drugoga vremena
-/-
Danas je dan (11. veljače) kada se šibenska biskupija podsjeća svoje Božje ugodnice, časne sestre i časne majke Marije Budiša (biografija na izborniku „Župa“). Predan rad, požrtovnost, poštenje, velikodušnost i dobro bližnjega - to su osnove njenog vrijednosnog sustava koga je ona svojim životom živjela.... To je posebno važno imati pred očima u ovo vrijeme - vrijeme kolapsa temeljnog vrijednosnog sustava u Zagori i Hrvatskoj. Časna sestra i časna majka Marija je bila ne samo u svoje vrijeme, nego i u ovo vrijeme sadašnjosti a i bit će u svakom budućem vremenu – moralni svjetionik i putokaz. I već se nadzire svijetlo na kraju tunela: neumitno dolazi vrijeme kada će se opet isplatiti živjeti od svoga rada, biti pošten, velikodušan i misliti na svoje dobro – ali i na dobro bližnjega. Zato je život i djelo časne sestre i časne majke Marije - najdragocjeniji dio duhovne baštine našega mjesta i šire. (NB)
-/-

Lijevo: slika zaseoka stare Budiše (slikano sa Gradine iznad Ivančevića) u Ceri. U sredini: zidovi kuće Ilije Budiša (Pomorića) oca časne sestre i časne majke Marije. Pažljivim promatranjem uočavaju se ozidana vrata. Tu je naša Božja ugodnica provela svoje djetinstvo. Lijevo: križ na Bogočinu.
-/-
-/-
Godinu dana Nevest-Cere na Internetu
-/-
Danas (11.  veljače) smo dočekali da je naše malo misto već godinu dana na Internetu! Prema podacima tražilice Google do sada samo posjećeni 139 000 puta, to znači da smo posjećivani u prosjeku oko 380 puta na dan. Redovitiji posjetitelji će primjetiti uz redovno ažuriranje i kontinuiranu evoluciju stranice ... Iskustvo stečeno o ovu godinu dana uči da se treba fokusirati na kulturnu prezentaciju našega mjesta. U početku se razmišljalo stranicu koristiti kao mjesto razmjene informacije i inicijative,  ali  postalo je jasno da i uz najbolji trud je teško (gotovo nemoguće) biti politički neutralan i udovoljiti svakome. Zato se lokalna politika izbjegava gdje god je to moguće. Forum će se ubuduće ograničiti na priloge koji doprinose kulturnoj i pozitivnoj afirmaciji mjesta. To je bitno jer je protekla godina pokazala da ne postoji kritična masa kvalitetnih priloga a ni kultura dijaloga nije Bog zna kako velika. Planovi su za sada napraviti englesku verziju izbornika „Prezimena“ (ljude jako zanima rodoslovlje, to je uz NK Zagroru jedan od glavnih motiva posjećivanja naše stranice).  Svima koji se javljaju sa podrškom i prilozima  se zahvaljujem i ovdje javno pozivam da i se i dalje javljaju i doprinose. Jer time pišete našu lokalnu povijest i oblikujete naš lokalni kulturni identitet. Da spomenem samo legendarnog Leona i moga susjeda Josipa (neka mi ne zamjere ostali koje nisam spomenuo). Posebno se zahvaljujem neumornom Mirku Matijašu (bez kojega ova stranica ne ni upola bila ono što jest) i nadam se da će i dalje nastaviti sportskim prilozima (NK Zagora) i fotografijom obogaćivati sliku našega mjesta u svijetu. Idemo dalje. (NB)
-/-

Zidine, znani i manje znani putevi i oputine u Ceri na putu od Budiša do Kaštelanske Drage i Božina greba, (snimljeno o Božiću 2009.). Prva slika s lijeva je zid na Kovačevim ogradama, druga slijeva prikazuje put do Dola (ili Cerola), treća s lijeva prikazuje put do Poda (od Kovačevih kuća) a četvti je „Visočki put“ na početku Kaštelanske drage (kod Kuka), kojim su Visočani išli na željezničku stanicu u Ceru (obično na „Zeca“).
-/-
-/-
Blagdanska lektira za Božić 2009:
-/-
Treba uputiti zahtjev Državnom zavodu za zaštitu Bogočina, Gradine, Lokve, Velikog korita i Trnovače
-/-
Državnom zavodu za zaštitu prirode treba uputiti zahtjev
da započme raditi stručnu podlogu za područje Bogočina [uključujuči tu i Vlake, Umac te Bilin Bunarić sa prašumom hrasta cera], zatim cijelo područje između puta za Visoku do Kulice i Orlovca (Veliko i malo Korito, Trnovača, Kopačine, Seline, Gradina...). Te površine bi trebale postati zaštićeno područje u jednoj od zakonskih kategorija - park prirode, regionalni park pa čak razmišljati i o mogućnosti da postane nacionalni park. Svakako bi se kategorizacija trebala izvršiti na temelju stručnih podloga. Tom prostoru treba dati što je moguće veću regionalnu pa i državnu važnost, posebno zbog blizine turističkih središta, kako bi se sačuvao od bilo kakvih daljnjih devastacija. To je bitno kao model ne samo zaštitite prirode i kulturnih vrijednosti našega kraja nego da posluži i kao pokretač održivog razvoja ovoga dijela Zagore.
-/-
Ne treba posebno isticati kako naš kraj obiluje izuzetno vrijednom povijesno-kulturnom baštinom i (npr. Neveška gradina i Lokva, kompleks Bogočina) pa se taj prostor mora zonirati a usput identificirati visokovrijedna područja koja moraju biti strogo zaštićena. Konzervacija je jako bitna za znanstvenu obradu iza koje slijedi kulturna promidžba vrijedna za održivi turizam jer će se na taj način poticati dolazak gostiju. Naime naši prazni zaseoci, sa starim autohtonim kućama mogli bi se lako obnoviti u male reprezentativne turističke objekte, a to su u svijetu najskuplji aranžmani (primjeri Austrije, Francuske, Švicarske i Irske to zorno ilustriraju).
U ovo blagdansko vrijeme mnogim ljudima nije strana ideja Božić dočekati u takvu romantičnu ozračju s autohtonim domaćim specijalitetima.
Više o tim projektima na „Znanje&Imanje“ izborniku našega weba..
(NB, 19. 12. 2009.)
-/-
-/- 
06.12.2009.
-/- 
Šibenski list od 5. Prosinca 2009.
Piše Nevena Banić
-/- 
Zdravko Sunara: Gradim vikendicu u mojoj dragoj Ceri kod Unešića
-/-
Nakon brojnih što koncertnih, što festivalskih utakmica u nogama, nakon osvojenog Porina, zlatnih i platinastih naklada njihovih albuma, bilo je vrijeme da vam predstavimo ‘Dalmatino‘. I kako to obično biva, jedan od poznatog dvojca, naše je gore list. Zdravko Sunara, naime, po ćaći je rodom iz Cere kod Unešića, odakle su njegovi ‘trbuhom za kruhom’ otižli južnije prema Splitu. Otkrili smo što se promjenilo iz vremena kada su svirali u ‘Tutti Fruttiju’, ali I puno drugih lipih stvari….
-/- 
Nevena Banić > Šjor Sunara, koliko ste ostali povezani sa Unešićem, s obzirom na to da vam prezime miriše na taj kraj?
-/- 
Zdravko Sunara> Zadnji put sam u Unešiću bio gledati nogometnu utakmicu ‘Zagore’ i ‘Dinama’. Nekada su ‘Zagoru’ igrali moj ćaća i stričevi, a odlazaka u Ceru, selo iz koga potječu moji preci, će u budućnosti biti i više jer moj otac ima u planu sagraditi vikendicu u koju ću s ponosom i ja voditi svoju dicu.
-/- 
(Ostatak možete pročitati u revijalnom izdanju Šibenskog lista – ‘Borša’)
-/- 
Šibenski list od 29.08. 2009; str. 15
Loša električna mreža u istočnom dijelu općine
Piše: Katarina Rudan
-/- 
Jači vjetar, Zagora bez struje
(novinari u Ceri kod Jure Puće-Jurašina)
-/- 
Dio potpuno nove mreže možda će biti postavljen sljedeće godine. To jest prioritet, ali sve ovisi o raspoloživim sredstvima, kaže Radislav Gulam direktor 'Elektre Šibenik'
-/
Malobrojni žitelji sedam sela u istočnom dijelu općine Unešić, Nevest, Utore Gornje, Utore Donje, Cera, Vinovo Gornje, Vinovo Doinje i Koprno već desetljećima imaju problema s opskrbom električnom energijom. Niskonaponska mreža još uvijek nije rekonstruirana iako postoji projektna dokumentacija, pa struje, kažu mještani, nestane čim zapuše malo jača bura ili jugo. Jure Pućo (83) koji živi u Ceri sa suprugom Marijom (82), kaže kako se nešto radi, da radnici 'Elektre' dolaze, mijenjaju stupove, ali stanje sa strujom opet nije najbolje.
-/- 
- Dođu oni, naprave i poprave, posebno nakon nevrimena kada bude i veće štete! – požutit će se Pućo kako javne rasvjete u selu uopće nema, pa noću hodaju s baterijama, kao za starih ‘zemana’. Njegov sin Ante koji živi i radi u Splitu i dva do tri puta tjedno dolazi obići roditelje, puno je oštriji u opisivanju stanja s električnom energijom.
-/- 
Žarulje kupuju sami
- Vanjska rasvjeta je jako loša, očajna, a pošteno govoreći nitko o njoj i ne brine. Ja kupujem žarulje, a susjed ih mijenja. Stupovi na kojima su žice u jako su lošem stanju i padaju čim puhne jači vjetar. Od rata se tu ništa nije poduzelo. Danas je stanje gore nego prije trideset godina, veli Ante. Zbog pada napona I čestih strujnih prekida, stradavaju i kućanski aparati. O ovom problemu bilo je riječi i na prošlom sastanku općinskog čelnistva i petnaestak Zagorana koji žive izvan mjesta rođenja, a imaju volju i želju pomoći razvoju rodnog kraja.
-/- 
Usporene investicije
- O toj temi razgovarat ću u ponedjeljak s direktorom šibenske ‘Elektre’ – kazao nam je Branko Dželalija, načelnik Unešića. – Poznati su nam problemi u dijelo dotrajale električne mreže, ne samo u Unešiću. Počeli smo raditi na rješavanju tog problema, izgrađena je projektna dokumentacija za trafostanice Koprno TS1, TS2 I novu TS3. Tu je i TS Ljubostinje, a moramo napraviti projektnu dokumentaciju za još tri mreže. U samom Unešiću mreža je rekonstruirana, a kada će spomenuta naselja doći na red, teško je predvidjeti, s obzirom na to da je investicijska aktivnsot HEP-a usporena.
Možda će jedan dio potpuno nove mreže biti postavljen slijedeće godine, jer problema imamo i na drugim drniškim podrucjima. To jesu prioriteti, ali sve ovisi o raspoloživim sredstvima, rekao nam je Radislav Gulam, direktor ‘Elektre Šibenik’.
-/- 
P.S. K tome treba dodati da je stanje sa Internetom još katastrofalnije, na internet se može doći samo preko sporog telefonskog priključka, DSL (ili kakav drugi brzi) priključak je još uvijek nedostižan san. (NB)
-/- -
/-
 
20.09.2009
-/- 
Tko još ovce drži u Nevest-Ceri?
Hrvatska poljoprivredna agencija - Izvješće za 2008. godinu
-/- 
Ovdje donosimo kratki isječak iz ovoga izvješća; on nam u prvome redu služi kao dokument o stanju ovčarstva u našoj župi godine 2008. Svake godine sve je manje ljudi koji se time bave. Odlaskom svakoga od njih – odlazi i dio nas, dio našeg identiteta i tradicije. Ovo pisanje je pokušaj da se otrgne zaboravu, ono što se zaboraviti ne smije. Ako niste znali, ovca koja se tisućljećima kod nas uzgaja je dalmatinska pramenka - naša najbrojnija izvorna populacija ovaca (uzgaja se uglavnom u Šibensko-kninskoj županiji). Godine 2006. svrstana je na popis hrvatskih izvornih pasmina, što je omogućilo početak provedbe uzgojnog programa unutar ove pasmine. Tijekom 2008. godine uzgojno selekcijski rad za ovu pasminu provodio se u populaciji od 8.135 grla kod 111 uzgajivača uglavnom u Šibensko-kninskoj županiji. Na slici je stado ovaca u Podumcima (u pozadini se vidi Ćukov Umac, prvorazredni arheološki lokalitet).
-/- 
U Upisniku stada uzgojno valjanih ovaca, nalazimo slijedeće ljude i žene vlasnike stada iz Nevesta i Cere: Ante Balek (Perovići 26), Vice Budiša (Budiše), Ana Dželalija (Perovići 3), Josip Dželalija (Perovići 14), Željko Galić (Postaja Cera 2), Ivan Janjoš (Janjoši), Jakov Jurjević (Kosa, Nevest), Mirko Perović (Perovići), Zvonko Pućo (Kovači, Cera), Mara Rajčić (Rajčići), Nedjeljka Rajčić (Perovići 1), Ruža Sunara (Sunare, Cera).
-/- 
Ostali vlasnici ovaca iz naše župe (iz Cere) koji imaju ili su imali ovce tijekom 2008 godine a nisu sudjelovali u uzgojno selekcijskom radu su Jela Budiša (http://www.youtube.com/watch?v=mr5wBth1pOI ), Luca Budiša, Marija Budiša (udova Ante), Paško Budiša, Ivan Bošnjak-Ćići, Marko Bošnjak-Bili, Nikola Ivančević, Marko Jurjević, Matija Sunara (žena pok. Nikole), Matija Sunara (žena pok. Ante)
-/- 

Vice Budiša (pok. Petra i Cvite) svira dvojnice kod svoga stada na Samara
čama u Ceri, u rano proljeće 2010. godine.
(Fotografije N.B. 2010@Copyright).
-/- 
Šibenski list od 19.09. 2009; str. 19. piše: Katarina Rudan
-/- 
Cera: Baka Ana u pustom zaseoku živi u kamp kućici
-/- 
Liti živim u kući, kamen je pa je ledeno, a zimi u prikolici. Nabavili su je moji i tu mi je dobro. Imam struju i vodu a ćer me obiđe kad stigne, veli 90-godišnja starica Ana.
-/- 
Demografska slika unešićke zagore već godinama bilježi debeli minus između rođenih i umrlih duša. Sve manje je mlađeg svijeta, o čemu svijedoči i podatak da ove školske godine, po prvi put od njenog postojanja, u OŠ Jakova Gotovca u Unešiću nema niti jednog učenika prvog razreda. Uz ogromne nove kuće podignute tek za boravak tijekom vikenda, ili za život, danas-sutra ako se vlasnici vrate na selo, vremenu prkose stare kamene kuće iz kojih proviruju starice ili starci. Posjetite li zaseoke od Unešića prema Ceri, Čvrljevu ili Koprnu ili Ljubostinjama i drugim selima, uz veliku sreću naići ćete na pokoju osobu mlađu od pedesetak godina.
-/-  
Baka Ana iz kamp kućice
Nema ode mladih, kad odemo mi na oni svit ostat će selo pusto, često se može čuti u selima Zagore. Prema riječima Branka Dželalije, načelnika općine, u naseljima općine stalno živi oko 1900 stanovnika, od kojih je 1400 starije od šezdeset godina. Tako je i u zaseoku Sunare u Ceri u kojem smo naišli na devedesetogodišnju Anu, godinu dana mlađu Jurku, te najmlađu sedamdeset i pet godišnju Mariju Sunaru. Sve tri su udovice, žive same a na odlazak iz sela nikada nisu ni pomišljale. Ana je udovica 65 godina, muža je izgubila u Drugom svijetskom ratu i nikada nije doznala gdje je pokopan.
-/- 
Sunare - zaselak udovica
 - Bio je u domobranima i neki su mi rekli da je poginuo kod Gospića, išla sam tamo, ali nisam ništa našla, kazuje drhtavim glasom. Sama je odgojila dvije kćeri, jednu je i nadživjela. Liti živim u kući, kamen je pa je ledeno, a zimi u prikolici. Nabavili su je moji i tu mi je dobro. Imam struju i vodu, a ćer me obiđe kad stigne, veli starica Ana.
- Ona slabo čuje, ja ću vam ja reći. Pomaga joj je moj pokojni muž njezin brat, radila je svašta da odrani ćeri, a eto vala Bogu, ova država joj je dala penziju pa zadnji deset godina ima za se - objasnila nam je Marija. Jurka je šezdeset godina udovica i odgojila je petero djece. Niti jedna se nije udavala niti su na to pomišljale.
- Di ćemo se udavati, šta je Vama, rekoše nam gotovo uvrijeđeno. Zadovoljne su sa životom u Sunarama ne žale se previše što su same svijesne da su djeca otišla za boljim životom. Posjete ih i pomognu koliko mogu. Zdravlje ih, za godine koje nose, relativno dobro služi, a kako su blizu, jedna drugoj pomažu.
- Jutri kada se dignemo pospremimo svaka kod svoje kuce sta imamo. Blaga više nema nijedna, pa nemaš šta raditi. Onda odemo jedna kod druge, sidnemo, pričamo o svačemu, mladosti, ratu, vrimenu...Kada je lipo vrime, dobro je vanka smo, posli ručka teke se odmorimo. A uvečer, kad padne noć, povučemo se svaka u svoju 'ćuzu'. Sutradan, opet iznova, reče na kraju Jurka.
-/- 
P.S. Dvije fotografije iz ovoga članka su dostupne na Fotogaleriji („Narod Nevest-Cere“)
-/- 
-/- 
22.6.2009
-/- 
Nevest-Cera: „Svakom tko ti učini dobro ili ti pomogne - treba reći - hvala!"
zapamtio sam riječi, od mog učitelja u četvrtom razredu, pok. Marinka Čulara.
-/- 
MEDIJSKI MIRAKUL
-/- 
„Medijski mirakul“ - kojim je Zagora odletila u orbitu, pomogli su ili učinili dobro brojni pojedinci, udruge ali i mediji. Pokušao sam pred Božić organizirati „Večer Zagore“, te tiskao 100-tinjak zahvalnica, gdje bi pored zabavnog programa bio i „sat zahvale“ - ali u upravi nisu imali sluha za to. Nastojao sam još jednom - pa opet nije išlo. Preostalo mi je da se „kao šef pressa“ i osobno zahvalim „mojim“ ljudima, koje sam često „koristio“, u korist Zagore Dalmatinske. Pošto smo jednu večer, prije desetak dana , dogovorili paljenje svitnjaka- bilo mi je zanimljivo, da to bude, da uoči sv. Ivana, i da svitnjak sa Oborske kose „ode u svit“.
-/- 
Program je započeo u 18:00 a završio je u 2:00. Sve se odvijalo u prekrasnoj konobi Mije Budiša-Mijača. Glazba uživi u izvedbi sastava „Cima“, zahvalnice i majice Zagore su podijelili, pjevačica Lada Tomašević i predsjednik Zagore Damir Babić. Na trpezi: sir Jose Mijača (najbolji na svitu) pršut, pečena janjetina i palaćinke. “Oja noja Zagoro moja“ se ponavljala 10- tak puta, i svi su je naučili. Gotovo cilo večer su je pjevali Marin Mrduljaš sa Radio Dalmacije i Hrvoje Gunjača sa HTV-a. Ante Čizmić i Duje Klarić, fotoreporteri iz Cropixa, su na balote pobijedili domaće snage Vjeku Višića i Gojka Mrčelu.
-/-
Zvone Pavić i Frane Vulas (Slobodna Dalmacija) su dogovorili nogometni susret na Borovištu. Ivona Ramadža (HTV) je oduševljena lipotom Nevesta, te bi tu vrlo rado živjela. Luka Škugor (TV- šibenik) je prvi otišao-sudio utakmicu na Pakovu selu. Zoran Vrbatović (TV dalmacija) je posljednji otišao. Oko 9,00 sati, k nama je došao i Boško Čavka (4 olimpijske medalje), koji je jutros otputovao na Mediteranske igre u Pescaru. Svi novinari njih 17 - oduševljeno su zahvaljivali na odlasku. (MM)
-/-
-/-
21.6.2009.
-/-
SVITNJACI ZA SV. IVANA
-/-
Nevest-Cera: Uoči blagdana Sv. Ivana, na Oborskoj kosi u Nevestu, zapaljen je ogromni, veliki i 5, 5- 6 m visoki svitnjak. Organizacijski odbor u sastavu: Mijo Budiša, Miro Kević, Ivan Jurjević, Jakov Jurjević i Josip Budiša, danima je pripremao taj veliki svitnjak, ne žaleći truda. Iako je tri dana, gotovo neprekidno padala kiša, vatra je bila „do neba“, što je oduševilo brojne fotoreportere i novinare, koji su hvatali, za većinu njih nedoživljenu večer. Fratar fra Mile Marović, je blagoslovio vatru, a 50- tak mještana je došlo pozdraviti ovu hvale vrijednu akciju. Djeca su ispred vatre skakala. Raduje što se čula pisma ona muška ali i djevojačka.
Pozvan je, da prisustvuje ovom vjersko i tradicionalnom činu i novi načelnik općine Branko Dželalija- ali se nije odazvao. Također mu je upućen dopis, da potpomogne ovu akciju- ali sa druge strane na žalost nije bilo – odgovora.
Hvala svima koji su sudjelovali ili došli podržati da i dalje - vatra gori. Fotografije možete vidjeti na našoj Fotogaleriji.
-/-
-/-
8.5.2009.
-/-
Ovogodišnju prestižnu diskografsku nagrade Porin za najbolji festivalskialbum u 2008. godini u Hrvatskoj je dobio Fevogodišnju prestižnu diskografsku nagrade Porin za najbolji festivalskialbum u 2008. godini u Hrvatskoj je dobio Festival Večeri dalmatinske šansone – Šibenik. Na tome nosaču zvuka se se nalazi i pjesma neveškog tekstopisca Mirka Matijaša »Kartolina«. Prof. Mirko Matijaš, je svakako najsvestraniji živući Nevešćanin, koji je među ostalim i sportski novinar i profesionalni fotograf, član općinskog poglavarstva i tekstopisac (Dado Topić, Vinko Coce, Republika) i čovjek čije srce nesumljivo kuca u prvome redu za Nevest i Zagoru.
-/-
27. 4. 2009.
-/-
Naše mjesto u stručnoj literaturi
Glasilo hrvatskog rodoslovnog društva pod nazivom »Rodoslovlje« je jedini stručni časopis iz područja genealogije (rodoslovlja) u Hrvatskoj. Urednik, susretljivi gospodin Gordan Gledec (koji se i sam bavi i hobby-istraživanjem svoga obiteljskog stabla), je nakon pregleda teksta »Okvir za istraživanje podrijetla roda Budiša iz Nevesta i Cere u dalmatinskoj Zagori« (autor: Nediljko Budiša) dao podršku za njegovo objavljivanje. U prvome djelu će se dati kratki pregled Nevesta i Cere i prezimena u mjestu; u drugom djelu će se opširnije predstaviti sve što se zna o prezimenu Budiša (vidi »Kratku štoriju« na izborniku Prezimena). U osnovi su neki materijali djelom već objavljeni na našoj Web-stranici uključujući i grafički materijal (fotografije).
Nadamo se da će to biti dobar poticaj i za druge entuzijaste iz našega mjesta da ovdje opširnije predstave svoja prezimena!
Evo poveznica:
4. 4. 2009.
-/-
Umjetničke fotografije sa temom Krš Hrvatske Mirka Matijaša bile su prezentirane na izložbi u Državnom Muzeju u ruskom gradu Cheboksaryu na Volgi. Izložba je bila otvorena je 17. 10. 2008 i trebala je trajati samo 15 dana, ali je zbog velikog interesa publike i stručne javnosti zatvorena tek 21.11.2008 godine. I svi mi smo ponosni na Mirkove uspjehe i počasnu diplomu od svjetske umjetničke akadenije " Nova dob" , za područje umjetničke fotografije (time je naš Mirko definitivno postao etablirani umjetnički fotograf). Čestitamo!
-/-
 
21.3.2009.
-/-
JESTE LI ZNALI... DA JE POPULARNI BRANITELJ IZ „SUDNICE“ NEDILJKO IVANČEVIĆ IZ CERE?
-/-
Odvjetnik Nediljko Ivančević iz Splita u „Sudnici Melani Vukmirice” ima ulogu branitelja, a svaki se tjedan na snimanju izmjenjuje s mladim Dubrovčaninom Markom Jurićem koji je pravosudni ispit položio prošle godine. Nediljko Ivančević 16 je godina radio u Državnom odvjetništvu. U Splitu je radio kao stručni suradnik i zamjenik općinskog državnog odvjetnika, zatim sedam godina kao općinski državni odvjetnik te do prošle godine i kao zamjenik županijskog državnog odvjetnika. No krajem 2005. napustio je Državno odvjetništvo i zaposlio se u splitskoj tvrtki Split Tours, u kojoj je član Uprave zadužen za pravne poslove. I njega je, priča, zamorio posao u Državnom odvjetništvu i osjećao je “da mu treba promjena”. Svjestan je da “zvuči avanturistički napustiti tako visok položaj”, ali time nije prekinuo s pravosuđem. O tome kako se našao ispred kamera 41-godišnji Nediljko Ivančević kaže: “Kolega me nazvao i rekao mi da treba nekoga preporučiti za tumačenje jednog od likova u ovom serijalu te se sjetio mene. Razmislio sam i odlučio pokušati. Pitao sam kolege na poslu mogu li sudjelovati u tome, Nadzorni odbor je to odobrio i iskoristio sam svoj godišnji odmor za snimanje.” Priznaje da je u početku imao tremu pred kamerama: “Kad prvi put idete k punici, imate tremu, kako ne biste pred kamerama! No ona opada s danima snimanja, a i s reakcijama članova obitelji. Kada je čula u što se upuštam, moja 14-godišnja kći mi je rekla: ‘Nemoj, molim te, osramotit ćeš me!’ No nakon prve emitirane epizode me nazvala i rekla da je bilo super, da su me i njezine prijateljice pohvalile. I mišljenje supruge je bilo bitno, s obzirom na to da je sutkinja, no i ona i kolege iz struke su rekli da je poprilično uvjerljivo.”
-/-
-/-
-/-
21.02.2009.
-/-
Mirko Matijaš - gostovanje na radio Splitu
-/-
-/-
Tekstopisac Republike, Mirko Matijaš, gostovao je na Radio Splitu u emisiji 'Dalmacija u mom oku' voditeljice Dragice Lemešić. Povod je skoro objavljivanje monografije o Hrvatskom kršu, te nastup Republike na dobrotvornom koncertu na Gripama i Baldekinu.
Poslušajte tonski zapis emisije. (9.5Mb)
-/-
-/-
21. 03. 2009.
-/-
Našu Web stranicu je moguće naći na Google tražlici! Upišite „nevest cera“ pa ćete nas naći. Sada je bitno da svi koji su zainteresirani za širenje ovdje iznijeth ideja (a za dobrobit Nevest-Cere pa i šire zajednice) naprave malo promidžbe za našu Web-stranicu. To je vrlo jednostavno: ispričajte svakome o našoj stranici – potaknite ljude da nas posjete na Internetu. Hvala.
-/-
NEVEST-CERA NA GLOBALNOJ MREŽI!
U Muenchenu, 11.02.2009 godine, u tuđini, daleko od Gradine i Bogočina, na dan kada se naša župa spominje najuzoritije žene Nevest-Cere, časne sestre i časne majke Marije Budiša, njen daleki rođak, je napravio prvu verziju ove Web stranice. Tako su Nevest-Cera došli na Internet.
Vrli ljudi Nevesta i Cere rasuti svuda po svijetu će nam se pridružiti; slati obavijesti koje ćemo ovdje izložiti. Obećajemo da ćemo sve moguće netočnosti, zablude kao i krive interpertacije podatka na ovoj stranici što prije popraviti i sve korisne primjedbe, prijedloge i nadopune uvažavati te se spominjati sa zahvalnošću svih onih koji će doprinositi raznovrsnoti ideja i kvaliteti prezentiranog materijala.
Eto, to je prva obavijest.
-/-
-/-
*************************************************
*************************************************
-/-
Tradicionalni poslovi i zanimanja u našemu kraju
-/-
Želja nam je predstaviti ovdje barem neke ljude koji su (ili potječu) iz Nevest-Cere a koji se uspješno bave svojom strukom. A svaka struka je dobra, bilo da se radi o uzgoju ovaca, izradi sira, sadnji salate, plantažama voća, menadžmentu, poduzetništvu, državnoj službi, vojsci, policiji, medijima, prosvijetnom, zdravstvenom, socijalnom ili znanstvenom radu.
Vaše informacije ćemo vrlo rado ovdje predstaviti.
-/-
 -/-
Mirko Matijaš piše u Slobodnoj Dalmaciji, 01.08.2008.
-/-
Vršanje i dalje živi u Nevestu
-/-
Ante Kević Zelić, iz Nevesta, kojega smo zatekli u vršaju, približio nam je tu drevnu tradiciju:
-/-
Mene ne zanimaju ni kombajni ni 'ibridni ječimi, a nigdi mi se i ne žuri - ja uživan u vršaju. Imam svoje sime ječ'ma (sitno zrno-ječim kukan) koje se od pantivika obrađuje na isti način, imam svoju magarad, svoje guvno, pojatu, »škurju«, »stožinu«,»ajam i kuku«,… A iman podršku u obitelji i kod prijatelja pa svake god'ne oko Sv. Ilije na ode na ovon guvnu, vršemo. Iz ditinjstva se sićam da je vršaj u našoj kući bio glavni događaj godine, da bi cili dan radili, stariji na vilama i grabljama, a dica bi gonala magarad (tovare) ili konje. Uvečer bi uz najbolju spizu (lešo janjetina ili »gnjat« od pršuta s kupusom) i vino, koje bi se čuvalo, u »krajnjoj« bačvi – za vršaj, pala pisma, u početku ojkalica, a kasnije treskavica. Ako bi se našli dobri pivači, bilo je i pripivavanja koje bi trajalo do – svanuća.
-/-
Tako će biti i večeras. Sva tri moja sina, Joso, Ivan i Miro pivaju ko slavuji, a prijatelji Štola, Jure i Oprc, ne zna se je li bolje pivaju ili rade, a susida Ruja i žena mi Anka, kako je tek njih lipo čuti kad „čate«. I ja ću im dat' ruke. Samo moramo prije ubacit slamu u pojetu, zgrnit' »'rpu«, i izvijati (odilit plivu od zrna). Puše »donjak«, pa će to ići lako a imam i novu, grabovu metlu i dva »trlometra«.
-/-
Ja ću lopatom bacat' (vijati), a Anka će s »trlometrom« čistit »plivu« s glave »'rpe«, dok će Ruja s metlom biti na »urepku«. Očekujem da će mi ovoj vršaj »izbacit« osam »šenika«, ili oko 80 »var'ćaka« (oko 700 kila). Deset »var'ćaka« ćemo »ošuljat« za nas u kući i za prijatelje. Tri »var'ćaka« ću ostaviti za sime, a ostalo ću dati blagu.
-/-
Na upit isplati li se vrći magarcima, na zastarjeli, tradicionalni način, Kević Zelić nam je kazao:
-/-
 - Naravno da se isplati. Za kombajne je skupo gorivo, a država daje financijsku potporu za uzgoj magaradi, pa na njih neman troška. U stvari mene i ne zanima isplati li se ili ne. Ja sam tradicionalist i jako držin do običaja, a kod nas se kaže: bolje da nestane sela nego običaja. Kažem van ja, meni se nigdi ne žuri i u svemu ovome – uživan, a i šta je najvažnije imam domaću zdravu 'ranu, naku kakvu su jili i naši stari.
-/- 
Vidi sličnu temu: Vršidba pšenice s konjima na gumnu
-/-
-/-
-/-
Evo jednoga starijeg, hvale vrijednoga primjera:
Kričke, 25. kolovoza 2007.
-/-
U mjestu Kričke nedaleko od Drniša je u organizaciji Hrvatskog stočarskog centra, Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu i Udruge malih sirara Šibensko-kninske županije »Mišinac«, 25 kolovoza 2007. održana županijska izložba stoke i stočnih proizvoda »Kričke-Drniš 2007.«. Pokrovitelji izložbe su bili Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Županija Šibensko-kninska i grad Drniš.
-/-
U ovčarskom dijelu izložbe su sa svojim kolekcijama ovaca sudjelovali svi uzgajivači uzgojno valjanih stada dalmatinske pramenke. Jednu izložbenu kolekciju su činile tri ovce i jedan ovan, tako da su posjetitelji imali priliku vidjeti ukupno 60 ovaca i 20 kvalitetnih rasplodnih ovnova odabranih iz stada 20 uzgajivača.
 -/-
U konkurenciji ovaca nagrađene su slijedeće kolekcije:
- prvonagrađena kolekcija ovaca Josip Dželalija iz mjesta Unešić
- drugonagrađena kolekcija ovaca Josip Budiša iz mjesta Nevest-Unešić
 (E NIJE NEGO: NEVEST-CERA, JEL' TAKO JOSO?)

POČETNA - INTROZANIMLJIVOSTI I NOVOSTIŽUPAPREZIMENA - FAMILY NAMESPOVEZNICEPOVIJESTZNANJE I IMANJE ŠPORT I MLADOSTFOTOGALERIJAFORUMOSTACI OSTATAKA