NEVEST-CERA
POČETNA - INTROZANIMLJIVOSTI I NOVOSTIŽUPAPREZIMENA - FAMILY NAMESPOVEZNICEPOVIJESTZNANJE I IMANJE ŠPORT I MLADOSTFOTOGALERIJAFORUMOSTACI OSTATAKA
JAKOV GRBEŠA-ŠIMETIĆ
OJKALICE
ZABAVA I ŠALA
OJKALICE

Uređuju:  Nediljko Budiša i Mirko Matijaš
-!-

OJKANJE [i treskanje] je ostatak prastarog ilirskog i pra-ilirskog pjevanja sa područja stare [antičke] Dalmacije (današnja Dalmacija, BiH i Crna Gora), koga su Hrvati usvojili i sačuvali. Ojkalica iz Zagore je mnogo starija od 'gange' ili 'rere' (Imotski, Sinj, Hercegovina). Ojkanje je dio naše ruralne tradicijske folklorne glazbe, glazbeni izričaj običnog stočara, seljaka Zagore, za razliku od urbane kantate („Oli da pivam, oli da kantam... U gradu se kanta, u selu se piva"). U svakom slučaju to je vrlo staro - gotovo primitivno pjevanje, u kome muzikolozi gledaju najstarije oblike višeglasja. Puno je starije od sredovjekovne „dijafonije", od koje se razvila kasnije klasična polifonija.
-/-
Ojkalica je  prije svega izraz očuvane glazbene arhaičnosti našega kraja, jednog glazbenog svijeta mnogo starijeg, svijeta u dubokim temeljima tradicionalne zapadnoeuropske glazbene kulture. Gotovo je nevjerojatno, uvjek i iznova začuđujuće, kako su izgledali ti naši korijeni, bilo u glazbi, bilo u arhitekturi, bilo u znanosti itd... Zato je dobro i korisno njegovati te prastare tradicije ili ih se ponekad prisjetiti [back to the roots]....
-/-

Možemo li zamisliti naše stare kršne ljude sa crvenim kapama i skarletnim kabanicama od čoje prebačenim preko ramena, opasani handžarima i kuburama (i dugim „šarama“ na dohvat ruke) kako ojkaju sa bukarom u ruci kod neveške crkve ili ponosne konjanike što sviraju dvojnice.... Bitno je ovdje napomenuti da su ravnopravno pjevali [ojkali] i muškarci i žene a često su kombinirani muški i ženski glasovi. U ojkalici [kao i u cijeloj Zagori] je od iskona vladala ravropravnost spolova, pa joj zato i nije potrebna nikakva „emancipacija“. 

-/-

Ojkanje je ujedno i način pjevanja brđana (npr. Ličani i Crnogorci slično pjevaju). U Alpama kod Bavaraca-brđana sam vidio nešto slično (oni to zovu: „Gstanzl"; (čitaj kao „kštancl")); našle bi se dvije ekipe obično iz susjednih sela i onda bi svaka pjevala šaljivi dvostih (koji nije uvredljiv i vulgaran) na račun onih drugih. Publika bi određivala tko je bolji. Sličan običaj je postojao i kod nas prilikom igranja kola - kada se „kolo šeta" onda se i ojkalo (ojkati se nije smijelo kada se kolo igralo). Pri tome je znalo doći i do „pripiranja“ tj. natjecanja u ojkanju između Cerana, Nevešćana, Utorana, Visočana, momaka/djevojaka iz drugih mjesta koji bi se tu zatekli ili jednostavno između raznih grupa.
-/-

I fra. Lujo Marun (1857.-1939.) svećenik franjevac, pionir naše arheologije, koji je dvaput posjetio Nevest i Ceru te istraživao Bogočin (jedina istraživanja do sada!) po rođenju iz Skradnjanin, izjavljuje kako ga gusle i diple esteski više doimlju nego kakav koncert ozbiljne glazbe. To znači da ni temeljito „moderno“ obrazovanje i način života u skaldu sa svim postignućima zapadnoeuropske civilizacije (kojoj hrvatski narod nesumljivo pripada), nisu mogli u Marunu izbrisati estetiku glazbenog izražaja njegova šireg zavičaja koju je (kao i većina nas koji posjećuju ovaj web) „upio“ u djetinstvu.
-/-
Ojkanje nije nekontrolirano deranje" niti „nekultivirano pjevanje", ono ima svoje zakonitosti i nije svatko rođen za dobrog pjevača ojkalice. Ojkanje je pravo višeglasje sa dvopjevom sekunde, nekad i terce, koje završava u disonanci (neskladu) sekunde, u ovisnosti o selu i pjevačima. Nastajanje i nestajanje ojkalica (baziranih na jednostavnim tekstovima) je vrlo dinamično: stare su se zaboravljale, a sa novim vremenima i novom zbiljom dolaze i nove ojkalice.
-/-
U tome kontekstu, teme ojkalica su raznovrsne, gotovo nema područja ljudskoga života koje ojkalice nisu obuhvatile. Od tradicionalne tematike
(„Oj mala moja ima posla priko glave/pomust ovce i učupat trave!“) do modernih tema koje su nastale uvodjenjem škola i učenja stranih jezika („Oj mala moja iz Miljevaca/what is doing kad si kod ovaca?“) pa do problema zaposlenosti u industrijskom i postindustrijskom dobu („Oj teško meni i mome šarovu/on na lancu a ja na birou!“). Zato su ojkalice kao i ljudi - djeca svoga vremena. Ova skromna kolekcija predstavljena dolje je mali pokušaj očuvanja od izumiranja i zaborava onoga što možemo označiti kao autohtono kulturno naslijeđe Nevesta i Cere.
 (Napisao: NB) 
-/-
2011 - Ojkanje u Nevestu:
http://www.slobodnadalmacija.com/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/144960/Default.aspx
-/-
-/-

-/-
10.01.2010. (Slobodna Dalmacija)
-/-
Ponosni Siverićanin Dado Topić: Ojkanje nije primitivno!
-/-
http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektakli/tabid/79/articleType/ArticleView/articleId/86994/Default.aspx

-/-
OJKALICA I ROCK'N'ROLL: ZEMLJA GLASNO ZOVE NAS  

 -/-
Republika, Dado Topić i Mirko Matijaš povezuju rock’n’roll i ojkalicu:

-/-
Toma Bebić - Oya Noya
http://www.youtube.com/watch?v=qrqFjwU3kJA
Zašto Toma Bebić kod Ojkalica? Zbog njegove legendarne Oya Noya. U njoj je nenadmašno pogodio mentalitet „Vlaja“ tih gorštačkih brđana koji su se iza devedestih stihijski „spustili“ u primorske gradove i dali im mentalni (i materijalni) izgled koji danas imaju….
Toma Bebić (1935.-1990.) lokalni genijalni „svaštar“ predratnog Splita. Takve tipove ljudi susrećemo u skoro svim manjim ili većim mjestima Dalmacije. Sve znaju, svuda ih ima, svime se pomalo bave….a nikako da se opredjele ili prepoznaju gdje su jaki i tu „povuku“.  U „civilnom životu“ Toma je bio  mornarički dočasnik, nastavnik i tajnik škole, novinar, sudski pljenitelj, trener Hajduka, mehaničar, pomorski strojar. U „umjetničkom životu“ bio je glazbenik, galerist, kantautor, pjesnik i aforističar, performer. Dugo je tražio samoga sebe. Prerana smrt je prekinula to traženje; baš onda kada je možda i mogao odrediti što je želi i živjeti svoju želju. No možda je i bolje tako, umro je neposredno prije no što su došla burna i prevratna vremena, vremena koja vjerojatno nebi otrpljela takve ljude. Tomin Split više nije onaj Split kakvim ga je ostavio. U njegovo vrijeme (do početka 90-ih prošlog stoljeća) grad je još donekle bio mjesto najviše koncentracije intelektualne elite jednoga kraja. Danas je Split veća provincija od provincije same (vidi: http://www.jutarnji.hr/split--nacionalni-gubavac/736665/). Zato su Tomine pjesme bolna nostalgija, nostalgija za izgubljenim urbanim mediteranskim ugodajem, prividne opuštenosti uz neprestalno traženje smisla  …

-/-
Slobodna Dalmacija od 12.06.2010.
 -/-
Bliznja Donja: prvi sabor ojkavice
 
-/-
http://www.slobodnadalmacija.hr/Split-županija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/105825/Default.aspx
http://www.slobodnadalmacija.hr/Split-županija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/105965/Default.aspx
 
Slobodna Dalmacija od 12.06.2010.-
/-

UNESCO : Mala moja, vrižideru stari, u tebi se moje meso kvari

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/121634/Default.aspx

Ante Tomić: Ooo-o-o-o! Ooo-o-o-o-oooj!

Ushit ojkanjem nikada nisam shvatio. Ipak, drago mi je da su na sjednici UNESCO-a svjetski ljudi prihvatili da je to kulturno dobro

http://www.jutarnji.hr/ante-tomic--ooo-o-o-oooj-/905432/

/-

SAKUPLJAMO OJKALICE!
(Ako imate kakvu "prigodnu" javite se!)

Dobih nedavno e-mail sa yahoo adrese od ‚Mate Motike‘ sa zamolbom da uvrstim ove ojkalice:

Oj da ga nije satrala motika
ne bi bilo lipšega čovika!
-/-
Oj lipog momka ne puši i ne pije
vratija se juče sa robije!
-/-
Oj bećaru nema veće kazne
kad se maši u džepove prazne!
-/-
Oj, mene mate‘ rodila u petak
po pameti ja san izuzetak!

-/-
Evo ideje - spomenija si ojkalicu, pa pronađi malo prostora u kulturi, neka ljudi pišu ojkalice. Pozdrav uz jednu ojkalicu:
-/-
Oj šta je meni napravit držalo - turpijicom gori - doli malo!
-/-
Omiljena ojkalica Bilog Bošnjaka iz Cere:
-/-
Oj šta je meni mladu berekinu – dva općinska* dobit u mišinu!
-/-
* općinski – je kamen veličine ljudske šake
-/-
Evergreen ojkalica iz Nevesta koju su ispjevali Marko Kuze Šego i Jure Juco Janjoš, osamdesetih godina prošlog stoljeća:
 -/-
Oj vidija sa neveškoga Boga* – pije Pipi i ne šljivi nikoga!
 -/-
* 'neveški Bog' je pokojni Mate Sunara (Ikačić) koji je svojom motornom pilom „potamanio“ više stabala po dalmatinskoj Zagori nego cijela drvna industrja Hrvatske.
-/-
Osim Boga, imao je Nevest i Ðavla (Crni Kević) te Anđela (Anđelić iz Planjana) koji su bili i rodbina. Kod crkve Sv. Marije su ovako pjevali:
 -/-

Oj divojko materina Jele – pivaj Bože, đavle i Anđele!
 
-/-
Svojim ojkalicama su ljudi Nevest-Cere uvijek bili kritični prema svakoj vlasti; evo primjera iz bliže prošlosti:
-/-

Oj Mikuliću velika ti hvala – kila mesa četri-i-po Maršala!

-/-

U duhu te lijepe tradicije evo dvije najnovije iz Cere na račun sadašnje vlasti:
-/-

Oj Unešiću općino ekološka - stobon ništa drugo osin troška!
-/-

Oj općino kriva osovino - nema vola koji vuče taka kola!

-/-

A ovako je Jure Donin (Jure Jurjević poznat i po nadimcima Šinter i Žica) dočekao srpsku delegaciju u Nevestu sedamdesetih godina prošlog stoljeća:
-/-

Oj čuvaj mala karaktera svoga – evo Srba živoga ti Boga!

 -/-

Ovo je najstarija zabilježena ojkalica iz Cere; pjevali su je Josip (Jolaz) Budiša, feldwebel Austrougarske vojske i veteran Solunskog Fronta te Butko Sunara (Marić) veteran Tirolskog Fronta, 1919 godine:

Oj Vranc Jozipe i kraljice Zita – šta ratujete kad nemate žita!

-/-

Ratna iz Lećovice (bojna Lećovica):

Oj di udari ljuta Lećovica – tu se brajo briše ćirlica!
-/-

Evo jedne o Lećovici iz Nevesta:

Oj Lećovico da nije duvana – propala bi za godinu dana!
-/-

Evo jedne o Vinovskim prezimenima iz Nevesta:

Oj di su Čogelje i Mrše – tu jarac ore a kobila vrše!
-/-

Evo dvije haiku ojkalice:
-/-
Ovo ti je baraba sa Muća - krepa jarac, izgorila kuća!
-/-
Oj pršutu alaj si barba - pečenice nisi ni ti slaba!
 -/-
Jedna zanimljiva iz Tijarice:
-/-
Oj dođi đavle i ponesi ralo - i kod nas je malo kiše palo!
-/-
Jedna djevojačka iz Ogorja:
-/-
Oj Ogorje misto moje naokolo-kole - tu je kuća moga lole!
Jedna zanimljiva iz Visoke:
-/-
Oj ovo su ti tri poštena brata - ubit, zaklat i za razbit vrata!
-/-
Jedna bećarska iz Nevesta:
-/-
Oj Unešćani posikože grabe - kud prolaze neveške barabe!
-/-
Jedna u duhu Juce Janjoša:
-/-
Oj popela se prasica na banderu - Boga psuje zašto nema struje!
-/-
Dvije o „stanju i imanju“ iz Nevesta:
-/-
Oj u mog ćaće ki u pravog gazde - desnog vola ne vidiš iz brazde!
-/-
Oj u mog ćaće livade na glasu - dvi ji ovce za uru popasu!
-/-
Dvije o Šuljegi - bećaru iz Primorskog Doca:
-/-
Oj mene tica lastavica zove - pivaj lolo Šuljega Jakove!
-/-
Oj ovo ti je Šuljega iz Doca - ne boji se ni puške ni koca!
-/-
Gdje je sve radio Ante Ivančević iz Nevesta:
Oj od Drniša pa do Perkovića - tu je radi Ante Vančovića.
-/-
Zov planine:
Oj nema meni do moje Svilaje - di vuk vije a lisica laje!
-/-
Crtica iz bračnog života u dalmatinskoj Zagori:
Oj ja kod kuće, žena muze prase - stari arar bacila podase!
-/-
Romantika iz dalmatinske Zagore 1:
Oj zeleni se travo rdobradi - ja i mala moja u zavadi!
-/-
Romantika iz dalmatinske Zagore 2:
Oj mala moja zubi ti se sjaju - ki paripu ploče u vršaju!
-/-
Romantika iz dalmatinske Zagore 3:
Oj moja mala ćaću tuče - kosu rica na mašice vruće!
-/-
Romantika iz dalmatinske Zagore 4:
Oj nemoj mala da te zora vata - ko magare oko tuđi vrata!
-/-
Romantika iz dalmatinske Zagore 5:
Oj curo mala da si u mog ćaće - nosila bi od trliša gaće!
-/-
Romantika iz dalmatinske Zagore 6:
Oj moja mate i još dvi tri žene - rastavili curicu od mene!
-/-
Romantika iz dalmatinske Zagore 7:
Oj sitit ćeš se mala oni dana - Instituta, Meja i Marjana!
-/-
-/-
Neke djevojačke ojkalice iz radničkog vlaka zvanog "Zec" pjevane između 1960.-1970.
(izbor prema kazivanju gospođe Milice Budiša, kojoj smo jako zahvalni):
-/-
Mili Bože dali sam ti grešna – ljubovati počela malešna!
**
Ne da dragi živjeti po volji – nema nitko od matere bolji!
**
Moga dragog oženile žene – na vinčanju sitija se mene!
**
Džaba ti je dragi dolaženje – i po brdu gurati kamenje!
**
Žao mi je komšinski momaka – podaleko udaje me majka!
**
Moj dragane anđele iz raja - šta me nisi volija do kraja!
**
Imala san nešto simpatije – odnile je cure bogatije!
**
Crne oči i visoko tijelo – to je mene u ljubav zavelo!
**
Moj dragi je u dalekom svijetu – poslat će mi srce u paketu!
**
Moj dragane sva ti srića cvala – a mater ti u vatru upala!
**
Misle momci 'ko su ratna doba – da ce cure volit svakoga!
**
Dođi dragi i nisi odavno – nije moje srce zaboravno!
**
Zašto nosiš crvenu mašnu – ali kaješ ljubav nekadašnju!
**
Lole moja ništa od ljubavi naše - sve dok nosiš Galića gumaše!
**
Da se udam lole rano mi je – da te drugoj daden žao mi je!
**
Kad ja pivan pa me drugi čuje – stara mi se rana pozljeđuje!
**
Srce mi se prvog lole sjeća – pa ne može drugom da se obeća!
**
Ko je moga kudija bećara – sija žito a nicala mu trava!
**
Neke momačke ojkalice iz radničkog vlaka zvanog "Zec" pjevane između 1960-1970. (izbor prema kazivanju gospođe Milice Budiša, kojoj smo jako zahvalni):
-/-
Mala curo ko te taku rodi – po ukusu i današnjoj modi!
**
Oj divojko materino mala – ja tvoj lola a ti nisi znala!
**
Željan san ti majko divojaka – ko siroče novi opanaka!
**
Mala curo ukrast ću te majci – od torova di spavaju janjci!
**
Ranilo me među oči plave – od poljubca cure garave!
**
Mene majka rodila bećara – u kućici maloj od ševara!
**
Kaže ćaća: „Sine propalice – šta zaradiš ne daš ni banice!“
**
Obiša san Liku i Kotare – nema cure do ljubavi stare!
**
Da je meni naći kravu – koja daje lozovaču pravu!
**
Garava se meni dopadala – na bunaru di se umivala!
**
Misli mala da ja iman love – a ja neman ni jakete nove!
**
Kada moji svati zapivaju – stidit će se babe koje laju!
**
Garavušo jedina u majke – zbog tebe sam poderao opanke!
**
Ko je lola i baraba prava – svaka mu se cura umiljava!
**
Ovo ti je bećarina stara – odvet će te mala bez ulara!
**
Neću malu koja ćaću tuče – i meni bi nabila obruče!
**

Mala moja ništa od ljubavi naše - sve dok nosiš Galića gumaše!

POČETNA - INTROZANIMLJIVOSTI I NOVOSTIŽUPAPREZIMENA - FAMILY NAMESPOVEZNICEPOVIJESTZNANJE I IMANJE ŠPORT I MLADOSTFOTOGALERIJAFORUMOSTACI OSTATAKA